Emocionalna veza koju dijete ostvaruje s roditeljima, najčešće majkom, naziva se privrženost, a očituje se traženjem i održavanjem bliskosti, osobito u uvjetima stresa. U prošlosti se smatralo da se privrženost razvija neposredno nakon rođenja i to kontaktom s majkom, no brojna istraživanja su pokazala da tome nije tako. Djetetova privrženost je pod velikim utjecajem roditeljske osjetljivosti na djetetove potrebe, ali na privrženost utječe i sam temperament djeteta. 

Zašto se neke mame ne mogu povezati sa svojom bebom?

Test u sobi s igračkama

Ocem teorije privrženosti smatra se britanski psiholog John Bowlby koji je zajedno sa svojim suradnicima napravio brojne eksperimente na ovu temu. Jedan od eksperimenta bilo je opažanje ponašanja majke i djeteta u sobi punoj igračaka. Istraživanjem je uočeno da postoje djeca nesigurne privrženosti koja nikad nisu napuštala majčino krilo, čak ni da bi se poigrali s jako zanimljivim igračkama. Neka su odlazila od majke, igrala se i ne bi joj se vraćala dulje vrijeme.

Majčinski faktor 5 tipova majki i kako se osjećaju njihova djeca

Uz ove dvije skupine, postojala su i djeca koja bi u početku bila blizu majke, no postepeno bi odlazila igrati se s igračkama. Redovito bi se osvrtala da vide gdje je majka, te su na taj način uspostavljali kontakt s "izvorom sigurnosti", a potom se nastavljali igrati i istraživati. Ovakva djeca imala su siguran tip privrženosti. 

Četiri su osnovna tipa privrženosti između djeteta i majke: sigurna, anksiozno-izbjegavajuća, ambivalentno-opiruća i dezorganizacijsko-kontrolirajuća privrženost.

1. Sigurni mali istraživači

Kvalitetna briga za dijete je vrlo bitna. Pod kvalitetnom brigom podrazumijevamo čestu interakciju s djetetom, prihvaćanje djeteta i njegova temperamenta, poštivanje djeteta bez pokušavanja prilagođavanja djeteta vlastitom ritmu i temperamentu. Takav roditelj postavlja razumne granice, dosljedan je u njihovoj provedbi te sudjeluje u djetetovu istraživanju svijeta kroz igru.

prema psiholozima Prezaštićenost djece i najveće odgojne greške koje roditelji rade

Kako bi roditelj pomogao djetetu da nauči kako svijet funkcionira, kritizira njegovo ponašanje, a ne njegov temperament. Roditelji koji se ponašaju na ovakav način razvijaju s djetetom sigurnu privrženost. U novim i nepoznatim situacijama ta će djeca istraživati, te na odvajanje majke reagirati manjim strahom.

2. Djeca koja izbjegavaju bliskost

Djeca koja pokazuju malu uznemirenost prilikom odvajanja od roditelja, a jako se uznemire jedino kada ostaju potpuno sama su djeca s anksiozno-izbjegavajućom privrženošću. To su djeca čije majke pričaju s djetetom toplim riječima, igraju se s djetetom, no ne vole prisan kontakt. Ovakva djeca pokazuju manje istraživačkog ponašanja, manjak empatije, izbjegavaju bliske emocionalne veze. U odrasloj dobi nemaju povjerenje u druge ljude i pokazuju strah od intimnosti.

Sedam načina zbližavanja s bebom

3. Bojažljivi i nepovjerljivi prema strancima

Radi nedosljednog ponašanja majke nastaje ambivalentno-opiruća privrženost. Takva majka ponekad zadovoljava djetetovu potrebu za blizinom, a ponekad ne. Ta djeca će u nepoznatoj situaciji malo istraživati te će često biti nepovjerljivi prema strancima, čak i kada je roditelj prisutan. Ta djeca postaju nesigurna, bojažljiva, a druge osobe doživljavaju kao nepouzdane.

faza u razvoju Vodič kroz sve faze dječjeg straha od odvajanja

4. Bez spremnog odgovora na stresne situacije

Posljednja vrsta je dezorganizacijsko-kontrolirajuća privrženost koju karakterizira mješavina izbjegavajućeg, ambivalentnog i sigurnog ponašanja. Ta djeca nemaju uhodan obrazac ponašanja, nego se mogu činiti zbunjena, uplašena te se mogu ponašati nedosljedno ili proturječno. Često se javlja kod djece majki koje su bile žrtve zlostavljanja. 

Pokažite djetetu svoju sreću, ali i ljutnju i tugu

Utjecaj tipa privrženosti na kasnije odnose

Sigurna privrženost omogućuje kvalitetniji odnos s vršnjacima, popularnost, razvoj socijalnih vještina i više povjerenja u odnosu na drugu djecu, a kasnije i odrasle ljude. Sigurno privržena djeca pokazuju veću razinu samopouzdanja i prilagodljivosti, a u odnosu s odgojiteljem pokazuju više samostalnosti i manje zavisnosti od svojih nesigurno privrženih vršnjaka. Ona pokazuju manje agresivnosti, ljutnje i gnjeva, više slaganja s vršnjacima te pokazuju veću poslušnost.

odrastanje Stilovi vezanja za roditelje u ranom djetinjstvu određuju odnose u životu

Nedostatak privrženosti u najranijoj dobi djeteta rezultira problemima u ponašanju u školskoj dobi. Nedostatkom privrženosti djeca su agresivnija i depresivnija, te pokazuju više emocionalnih i ponašajnih problema od svojih vršnjaka koji su sigurno privrženi. 

Koji će tip privrženosti dijete formirati ovisi o ponašanju majke prema njemu, kvaliteti njihova odnosa, majčinoj brizi i nježnosti, njenom primjećivanju djetetovih signala, njihovom točnom interpretacijom od strane majke te prigodnim odgovorom na njih. 

Može li beba biti pod stresom?