12 roditeljskih fraza koje olakšavaju razgovor s djecom
Razgovor s djecom najčešće dolazi sam od sebe. Mališani imaju svoje mišljenje o svemu i puni su priča. Vide svijet u potpuno drugačijem svjetlu i mogu pitati dovoljno pitanja da popune cijelo poslijepodne.
Ali, ponekad roditeljima zna biti teško pronaći prave riječi i razgovor s djecom zna biti popriličan izazov. Kada birate riječi kojima biste reagirali na neku nepodopštinu, na djetetovo pitanje 'zašto ne mogu?' ili jednostavno održavanje zdrave komunikacije s djecom koja ne žele razgovarati - prave riječi ne dolaze same od sebe.
7 ključnih rečenica Montessori učitelja za svaku obitelj
U takvim situacijama, naša frustracija i/ili preplavljeni osjećaji mogu prevladati preko kohezivne strukture rečenica koje se trudimo sastaviti. I dok pokušavamo reagirati na pravi način, u cijeloj strci izlete nam, ne tako prave riječi i reakcije. Zbog toga je dobro znati nekoliko djelotvornih roditeljskih fraza koje možemo iskoristiti prije nego li se potpuno izgubimo u moru emocija.
1. "Istovremeno..."
Korištenje riječi 'ali' može zakomplicirati ionako napeti razgovor. 'Ali' se najčešće odnosi na negaciju onoga što je rečeno prije toga i izazova zbunjenost i povrijeđenost. Fraze poput 'Volim te, ali...' ili 'Žao mi je, ali...' zvuče kao 'Volim te, ali nedovoljno' ili 'Žao mi je, ali nije mi zbilja žao'.
Umjesto toga, iskoristite frazu 'u isto vrijeme' ili 'istovremeno', koja potvrđuje ono što je rečeno prije, ali i ono što će biti rečeno poslije. "Volim te. Istovremeno, ne mogu ti dopustiti da povrjeđuješ druge ljude." "Žao mi je što si uzrujan/a. Istovremeno, trčanje nije uvijek sigurno."
2. "Trebam od tebe da.../Trebaš..."
Jedan od najčešćih razloga zbog kojih dolazi do borbi moći je kada postavljamo naše zahtjeve koji zvuče kao da su prepušteni slobodnom izboru. Govorimo stvari poput "Jesi li spreman/a za ručak?" ili "Kako bi bilo da se sada obučeš?" ili "Želiš li sada pospremiti svoje igračke?"
Te fraze su dobre AKO uistinu mislimo dati djeci pravo na taj izbor. Ako ne želimo, moramo biti jasniji.
"Molim te, sada trebaš doći jesti." "Trebam od tebe da se sada obučeš, molim te." "Molim te, trebaš pospremiti svoje igračke."
3. "Vidim..."
"Vidim dvoje djece koja oboje žele istu igračku."
"Vidim da si sada jako ljut/a..."
Navodeći svoja opažanja prilikom problema, pomaže spriječiti vas od okrivljavanja ili stvaranja pretpostavki. Takav način sve čini otvorenijima za rješenje problema jer njemu pristupate s mjesta na kojem pokušavate razumjeti, umjesto da pokušavate okriviti dijete ili donositi svoje pretpostavke.
Pet stvari koje biste svaki dan trebali reći djetetu
Jednostavno započnite opisivati situaciju koju vidite na potpuno neosuđujući način. Tada pozovite dijete da vam pomogne riješiti problem, odnosno do kraja opisati situaciju.
4. "Reci mi o..."
Slično prethodnoj frazi, ključ ove fraze je također ne donositi pretpostavke. Bilo da pokušavate razumjeti što se događa u svađi između djece ili ste znatiželjni oko toga što dijete radi u igri, uvijek je bolje pitati dijete da vas uvede u situaciju nego da odmah skačete prema svojim pretpostavkama i zaključcima.
"Reci mi o svom crtežu...", funkcionira puno bolje od "Kakav krasan medvjed!" (posebno kad je medvjed zapravo pas). "Reci mi o tome što se dogodilo...", funkcionira bolje nego "Ne mogu vjerovati da si gurnuo/la onu djevojčicu!" (posebno kada su guranju prethodila dva sata podrugivanja).
5. "Volim te gledati..."
Ovo je odlična fraza za svakodnevicu s djecom, a posebno dobro funkcionira za izgradnju proaktivnog odnosa. Jednostavno dajte djetetu do znanja da ga gledate i da uživate u tome jer takav način komunikacije čini čuda u djetetovom stvaranju pozitivne slike o sebi.
Ponekad je najbolje što možemo učiniti - motivirati dobro ponašanje i graditi dobar odnos jednostavnim primjećivanjem onoga dobroga što postoji.
"Volim te gledati dok se igraš sa svojim bratom." "Volim te slušati dok sviraš klavir." "Volim te gledati dok gradiš sa svojim Lego kockama." Jednostavna fraza koja djeci daje do znanja da ih primjećujemo, a u isto vrijeme nas podsjeća da usporimo dovoljno kako bi bili oni koji primjećuju.
6 stvari koje djeca trebaju vidjeti da bi se osjećala voljena
6. "Što misliš što bi mogao/la učiniti..."
Kao odrasle osobe i roditelji, imamo iskustva u rješavanju problema, zbog čega nam je ponekad teško ne umiješati se istog trenutka i pokušati riješiti svaki problem. Ali, važno je da djeci damo priliku da sami vježbaju rješavanje problema.
"Što misliš što bi mogao učiniti kako bi pomogao seki da se osjeća bolje?" "Što misliš što bi mogla učiniti kako bi popravila stvari sa svojom prijateljicom?" "Što misliš što bi mogao učiniti kako bi svi imali priliku igrati se s igračkom?" "Što misliš što bi mogla učiniti kako bi riješila ovo što si prolila?"
7. "Kako ti ja mogu pomoći..."
Isto tako, postoje trenuci kada naši mališani očito trebaju našu pomoć, ali mi želimo biti sigurni da im pomažemo, a ne da ih spašavamo. Želimo ponuditi naše vještine bez da njima oduzmemo njihovu odgovornost. "Kako ti mogu pomoći s ovom slomljenom čašom?" "Kako ti mogu pomoći da pospremiš svoju sobu?" "Kako ti mogu pomoći da razumiješ svoju zadaću?"
8. "Ono što znam je..."
Postoji trenuci kada govorimo djeci stvari za koje znamo da nisu istinite. No, kada skočimo na "To je laž!", djeca obično zašute ili postanu defenzivna. Bilo da se radi o laži, mašti ili potpunom nesporazumu, možemo izbjeći svađu ili pretjeranu reakciju sa smirenim početkom onoga što znamo.
"Ono što znam je da su na tanjuru bila četiri keksa kada sam otišla." "Ono što znam je da se ova igračka nije mogla pomaknuti sama od sebe." "Ono što znam je da Sarina mama nije bila doma danas."
9. "Pomogni mi da razumijem..."
Kada pozivamo dijete da nam pomogne razumjeti situaciju, to je puno manje 'napadački' od toga da nam objasne što se dogodilo. Ovaj način komunikacije znači da trenutno ne razumijete što se događa, ali želite razumjeti.
"Pomogni mi razumjeti što se događa ovdje." "Pomogni mi razumjeti što se dogodilo."
Riječi koje baš nikad ne bismo trebali govoriti djeci
10. "Žao mi je..."
Djeca nisu uvijek ta koja rade pogreške u kompliciranim situacijama. Ponekad su naše mane najbolji početak za priliku učenja važnih lekcija.
Kada se ispričavamo za naše nedostatke, pokazujemo kako se prikladno ispričati, ali i učimo djecu da svi griješimo. Kada nas djeca vide da priznajemo svoju grešku i ispričavamo se za nju, ona uče da i sama mogu to učiniti. Isto tako, kada popravljamo naše odnose, činimo ih jačima.
11. "Hvala ti..."
Zajedno sa svim teškim situacijama, ne smijemo zaboraviti one lijepe situacije, čak i kada se pojave na kraju jako teškog, dugog i iscrpljujućeg dana. Baš kao što želimo da se naš težak rad cijeni svakodnevno, naša djeca žele znati da je i njihov trud primijećen.
"Hvala ti što si sama napravila svoj doručak ujutro." "Hvala ti što si me tako pozorno slušao." "Hvala ti što si pomogla svojoj sestri." "Hvala ti što si prvo obavio svoje obaveze. Znam da si prvo htio raditi neke druge, zabavnije stvari."
12. "Volim te..."
Sa svim ostalim riječima koje ponekad teško pronalazimo, ove dvije riječi bi uvijek trebale doći same od sebe jer bez obzira na sve - naša djeca trebaju znati da ih UVIJEK volimo.
Uz sva moguća istraživanja i knjige o razvoju djeteta, na kraju uvijek se sve svodi na sljedeće dvije istine:
1. Sva učenja i razvoj događaju se u kontekstu ljudskih odnosa.
2. Zdravi ljudski odnosi, posebno u obitelji, izgrađeni su na bezuvjetnoj ljubavi.
Prije, tijekom i nakon naših najzahtjevnijih situacija s djecom, trebali bismo dati djeci do znanja da će uvijek biti sigurna i voljena, bez obzira na sve.
Ljubav može nadoknaditi sve vrste roditeljskih pogrešaka. Čak i kad ne možemo naći prave riječi ili kada te riječi ne ispadnu onako kako bi trebale. Kada djeca dolaze iz mjesta ljubavi i kada je ta ljubav konstantno i jasno dana do znanja, uvijek ćemo pronaći zajednički put.