Zastarjele, bolne i često medicinski neopravdane metode, uz potpun izostanak empatije i dalje su svakodnevica za mnoge žene koje rađaju u Srbiji. Ginekolozi priznaju da porod vodi “kao na traci”, a žene ostaju same s traumama koje dugo nose, piše Deutshe Welle.

„Kažu: kad odeš u Betaniju, oprostiš se sa svojim dostojanstvom. Je l’ to normalno?“, pita se jedna žena govoreći o svom iskustvu iz novosadske bolnice.

Druga, iz manjeg mjesta, dodaje: „U mom selu više brinu o kravama nego što su liječnici brinuli o meni.“

Treća priznaje da nikad nikome nije pokazala svoju prvu fotografiju s bebom: „Izgledam kao poluživa osoba. Kod nas bi rekli – kao da sam grobaru pobjegla ispod lopate.“

Podrška na porodu Strah od odlaska u rodilište? Evo kako ti doula može pomoći nositi se s tim

Invazivne metode koje povećavaju bol i rizik

Preko dvadeset žena podijelilo je s novinarima DW-a svoja iskustva iz rodilišta diljem Srbije. Njihove priče gotovo su identične — svode se na rutinsku upotrebu zastarjelih i bolnih postupaka, često bez objašnjenja i pristanka, s ciljem ubrzavanja poroda po bolničkom rasporedu, a ne prema potrebama žene ili djeteta.

Od samog ulaska u bolnicu žene često prolaze kroz brijanje, klistir, pa ubrizgavanje oksitocina – lijeka za izazivanje trudova. Iako Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje ove metode isključivo u slučaju medicinske potrebe ili izričitog zahtjeva rodilje, u srpskim rodilištima često su pravilo, a ne iznimka.

"Samo mi je zabio ruku"

Stefani Š. iz Novog Sada još uvijek pamti prvi trenutak nakon što joj je u rodilištu ubrizgan oksitocin.

„Bilo je toliko intenzivno i agresivno“, prisjeća se. „Vrlo brzo sam se otvorila, ali trudovi nisu krenuli jer su me na silu otvorili. Dolazili su liječnici jedan za drugim. Jedan mi je bez riječi probušio vodenjak. Samo mi je zabio ruku.“

Oksitocin može uzrokovati izuzetno snažne i učestale kontrakcije koje ostavljaju vrlo malo vremena za odmor, pa porod postaje znatno bolniji. Iako se bez njega porod odvija sporije, tijelo žene ima više vremena prilagoditi se svakom stadiju.

Nataša S. iz Rume kaže da su liječnici, nakon što se ni uz oksitocin porod nije pokrenuo, pribjegli Kristellerovom zahvatu – pritiskanju trbuha – i potom vakuumskom izvlačenju djeteta.

„Doktorica mi je skakala po trbuhu da spusti bebu. Imala sam podljeve ispod grudi, pucale su mi kapilare u očima. Viču mi ‘napinji se!’, a ja ni ne znam što radim. Onda čujem: ‘Donesite mi vakuum.’“

Beba je imala vidljiv otok na glavi. Nataša je danima strahovala od posljedica, uključujući krvarenje u mozgu i mogućnost trajnih neuroloških oštećenja.

Porodi po rasporedu, ne prema potrebama žena

Jasmina Mihnjak, urednica portala Svijet za nas, objašnjava da primjena oksitocina u Srbiji često ovisi o organizacijskim razlozima – konkretno, o tome koliko žena čeka rađaonicu.

Psihologinja Biljana Stanković godinama proučava sustav porodništva i otkriva da je načelnik jednog novosadskog rodilišta otvoreno priznao: „Nemamo kapaciteta za prirodni tijek poroda jer traje dulje. I da ne dam indukciju, nemam gdje sa ženama koje čekaju.“

Ginekolog Vladimir Vajs upozorava da se oksitocin smije koristiti samo kad postoje jasne medicinske indikacije: „Ne smije biti sredstvo za ubrzavanje jer je netko u gužvi.“

Zbunjujuća statistika i ozbiljan nemar

DW je pokušao doći do službenih podataka i odgovora od svih rodilišta u zemlji, kao i od Instituta „Batut“. Dobiveni podaci pokazuju nelogičnosti, rupe i manjak kontrole.

Najekstremniji primjer dolazi iz Zdravstvenog centra Loznica, gdje statistika navodi da se Kristellerov zahvat koristi u čak 90 posto poroda. Načelnik odjela, dr. Vladimir Đorđić, izjavio je da „ne zna tko je unio taj podatak“ i nazvao brojku „šokantnom i brutalnom“.

"Bez riječi, bez objašnjenja, bez poštovanja"

Mnoge žene opisale su ne samo fizički, nego i emocionalni stres: ignoriranje, podsmijeh, vrijeđanje.

„Nikada nisam doživjela toliku količinu bezosjećajnosti“, kaže Nataša. „U jednom trenutku sam ih samo molila da mi objasne što se događa – rekli su da će mi biti lakše. Samo su se nasmijali.“

Stefani dodaje: „Liječnik koji me porodio nije mi rekao ni jednu riječ. Bio je nervozan jer su ga probudili u noćnoj smjeni.“

Žene svjedoče i o osoblju koje se prepire iznad njih, ponižava ih ili naziva razmaženima. Izvještaj triju beogradskih odvjetnica iz 2022. godine potvrđuje raširenost verbalnog nasilja – od psovanja i vrijeđanja do potpunog zanemarivanja osnovnih prava pacijentica.

Porod kao na traci

Trećina svih poroda u Srbiji odvija se u samo četiri rodilišta – dva u Beogradu i dva u Novom Sadu – dok se manja zatvaraju.

„U velikim centrima žene su doslovno na traci“, kaže Mihnjak. „Zato se pribjegava indukciji, ubrzavanju, epiziotomijama i vakuumu – sve kako bi porod stao u 24 do 48 sati i stol bio spreman za sljedeću.“

Ginekolozi priznaju da sustav trpi od nedostatka kadra i loših plaća, a ravnatelji rodilišta uglavnom odbijaju razgovor s novinarima.

"Mogli bismo bolje – ali nitko ne želi pokušati"

Dr. Vladimir Vajs tvrdi da sustav može funkcionirati humanije. Dok je vodio rodilište u Pančevu, proveo je pilot-projekt „nemedicinskog poroda“ bez rutinskih intervencija.

„Dokazali smo da je moguće. No, ubrzo su se ljudi prestrašili – projekt je zahtijevao više angažmana. Ubrzo mi je rečeno da uprava to više ne može pratiti.“

Nakon toga je napustio državno zdravstvo i prešao u privatnu kliniku.

Odvjetnica Sanja Radivojević iz Beogradskog centra za ljudska prava upozorava da je "rutina" koju liječnici navode zapravo pravno neodrživa praksa.

„Imali smo slučaj žene koja nije pristala na vakuum. Unatoč tome, postupak je proveden dok su je fizički zadržavali – petorica muškaraca.“

Iako se radi o jasnom primjeru akušerskog nasilja, nijedan slučaj do sada nije završio pred sudom. Radivojević upozorava da mnogi predmeti prijete zastarom jer institucije odugovlače.

Vodič za humaniji porod – ali bez primjene

Pod pritiskom javnosti, Srbija je nedavno usvojila nacionalni vodič za prirodan porod koji zabranjuje mnoge zastarjele metode i naglašava važnost komunikacije i poštovanja prema rodiljama.

No primjena će, kažu stručnjaci, potrajati. „Ne može to biti: pošaljete nam vodič i mi to odmah provedemo. Ovdje se 50, 70 godina sve radilo na jedan način“, priznaje dr. Đorđić iz Loznice.

Traume ostaju

„Imam stan u ulici gdje je Betanija. Kad prođem pored bolnice, dobijem užasan osjećaj. Ne želim ni pogledati na onu stranu“, priznaje Stefani, čije ruke i danas zadrhte kad govori o svom porodu.

Neke žene nikada nisu pronašle snagu da se suoče s liječnicima. Jelena P. iz Beograda jest – dva mjeseca nakon poroda vratila se u bolnicu.

„Nisam došla da vam pričam koliko je boljelo. Samo želim znati – je li 2023. godine normalno da žena prođe ono što sam ja prošla?“

Liječnik je slegnuo ramenima: „Kao i u vašoj profesiji – i kod nas ima onih koji su zalutali. Najbolje vam je da to zaključate u ladicu.“

Savjeti 8 važnih stvari koje babica želi da znaš prije porođaja