Porod je u nama i kako ćemo ga doživjeti ovisi ponajviše o nama
Pripremu za porod i bebu najčešće započinjemo materijalno (krevetić, odjeća, pelene), zatim informativno (tuđa iskustva, googlanje, pohađanja tečaja, kontaktiranje doule) i logistički (Tko će me voziti na porod? Kako organizirati obroke u babinju?), no rijetko tko se prilikom pripreme sjeti psihe i emocija. Zašto je to bitno? Zato što su emocije iznimno snažne. Sjetite se samo što ljudi sve čine iz mržnje, ljubomore, straha ili ljubavi...
Emocije izravno utječu na hormone, a oni na porod. Zamislite da živite u doba Neandertalaca. Vama krene porod i krene vas progoniti mamut. Vaše će tijelo uslijed straha krenut lučiti adrenalin koji će zaustaviti porod i pokrenuti takozvani nagon „fight or flight“. Vrlo vjerojatno ćete izabrati bježati. A kada se vratite na sigurno, tada porod ponovo kreće. Jer vaše tijelo i vaša psiha ne dopuštaju porođaj bebe u nesigurnu okolinu.
Zamislite sada obrnutu situaciju: Vi rađate, uz vas je osoba koja vam pruža nježnost i ljubav, ispunjava sve vaše želje i potrebe. Ugodna je i opuštajuća atmosfera. Osjećate se podržano i sigurno. Osjećate se poput - božice rađanja.
Dakle, dotakle smo se osjećaja, ali gore opisane situacije uzrokovane su vanjskim faktorima – okolinom. Ajmo sada ući u vlastito tijelo. Kako ćete doživjeti porod ovisi prije svega o vama – kako se nosite stresnim situacijama, kako reagirate na nepoštivanje vaših želja, kakve priče, ožiljke ili traume nosite sa sobom. Svaka od nas doživjela je različite životne situacije te se njima različito nosi. Zato je svaki porod priča za sebe. Individualan i nepredvidljiv.
Za vrijeme poroda postepeno sve dublje napuštamo vanjski svijet i povlačimo se u naš unutarnji. Znate onu „prije smrti doživljavate cijeli svoj život ponovo?“ E, upravo to se događa za vrijeme poroda. Osoba koja si do sada bila postepeno „umire“, prolazi kroz sve što je doživjela kako bi se rođenjem svog djeteta i ona ponovo rodila kao nova osoba. Kao majka. Proživljavanje svih tih emocija je itekako intenzivno i iscrpljujuće, i ne mogu se svi nositi time.
Nije lako opustiti se
Ako imamo neriješene probleme, oni će isplivati i (pod)svjesno kočiti napredovanje poroda. Naoko bezazlena riječ ili gesta može biti okidač nekoga straha ili problema. Najčešće je to vlastiti odnos s majkom ili strah o tome „Kakva ću ja biti majka?“. No i banalne stvari mogu kočiti porod, npr. žena odlazi u rodilište a nije izvadila rublje iz perilice (i zna da ga nitko neće izvaditi sljedeća tri dana) – nju će ta misao izludjeti. A možda i neće. Ovisi o tome kakva je osoba.
Otkrit ću vam još jednu „tajnu“. Način na koji donosimo odluke, također utječe na tijek, napredovanje i trajanje poroda. Osobama kojima dugo treba da donose odluke, treba i dugo „da se odluče roditi“ tj. riješe unutarnje sukobe i budu spremne postati majkom. Dakle, itekako je bitno poznavati samu sebe.
Vratimo se na vanjske faktore. Uzmimo za primjer ružnu riječ ili agresivno ponašanje nekoga u našoj okolini prilikom poroda. Osobu koja je doživjela zlostavljanje će ovo (vjerojatno) puno više povrijediti od osobe koja nije doživjela omalovažavanje ili zlostavljanje. Osim ako prva, zlostavljana, osoba osvijesti prilikom pripreme koliki utjecaj imaju emocije i da će se morat suočiti s njima. Tada može svjesno raditi na tome da ne dopušta vanjskim faktorima toliku moć na tijek poroda. Možda neće uspjeti, ali i to je uredu. Bitno je osvješćivanje i izgovaranje problema, triggera, osjećaja. I upravo zato osobe, koje svjesno rade na sebi i svojim unutarnjem svijetu, dožive snažnu životnu transformaciju vlastite osobnosti prilikom rođenja svoje bebe i (ponovnog) rođenja same sebe.
Doulu Mariju potražite na doula.hr i moja_doula_marija.