Dragi moj dječače, prošlo je 6 tjedana od kada si nas napustio.

Do sada nisam smogla snage obratiti ti se, iako sam na tebe mislila svake minute svakoga dana. Znaš, ja ne vjerujem u Boga, ali nekako mi je lakše kad zamislim da me gledaš s neba, iako kad sagledam realno znam da te jednostavno nema i gotovo. Ali da me gledaš, mislio bi kako se odlično nosim sa svima i kako mi ni malo ne fališ.

Vidio bi kako se igram s tvojom sekom, trčim s njom po parku, vozim ju na biciklu i šećem s njom... vidio bi kako pijem kave s prijateljicama, organiziram piknike, družim se s obitelji, gledam serije s tvojim tatom  i brinem se za sve. Vidio bi kako se jutrima vozim biciklom po gradu i slušam muziku i sa smiješkom osvajam kilometar po kilometar. Vidio bi i kako se stvarno iskreno i od srca smijem.

Vidio bi da više nikad neću biti ista

To je ono što vide i drugi. Ali ako me stvarno gledaš s neba, vidio bi i trenutke kada sam sama. Tih trenutaka zapravo ima jako malo, volim reći da je to zato što sam ja takva osobnost, ali zapravo nikad nisam sama da bih se zaštitila. Kada su mi dani ispunjeni obavezama, nemam vremena za tugu. Taj recept funkcionira i ja ga se držim.

Pismo sestrici Anđela Ja sam majka dvoje djece: jedno spava na nebu, a drugo na meni

Ali ako me stvarno gledaš, vidio bi knedlu u grlu koju progutam kad me tvoja seka zamoli da joj čitam „Petra je dobila brata“. Vidio bi suze koje sam isprala zajedno sa sredstvom za čišćenje dok sam prala kadu, vidio bi i one kojima sam natopila speglani veš. Vidio bi kako sam hrabro spremila i donirala tvoje stvari, ali vidio bi i stisnute zube i pregriženu usnicu kada sam glumila da sam jaka. Vidio bi svaki put kad sam nesvjesno pomazila prazan trbuh. Vidio bi kako govorim svima „dobro sam, stvarno sam dobro“, a na licu bi mi pisalo da više nikad neću biti ista.

potresna priča mame 'Imam troje zdrave djece, ali i tri pobačaja iza sebe'

Nema plakanja

Vidio bi kako rečenicu „Nema plakanja“, izgovaram svima, gotovo automatski, umjesto pozdrava. A znao bi da ne mogu vidjeti tuđe suze jer onda ne mogu sakriti svoje. Vidio bi trenutak kad sam nakon samo pet tjedana dobila prvu mjesečnicu i osjećala krivnju jer je moje tijelo nastavilo dalje, kao da te nikad nije ni bilo. Vidio bi trenutak kad sam se unatoč lijekovima probudila u spavaćici natopljenoj mlijekom. Volim zamišljati da sve to vidiš jer mi to daje privid da si postojao, iako te nikada neću upoznati.

potresna priča Mama nakon gubitka bebe: 'Cijeli moj svijet je srušen'

Sad kad pogledam unazad, ne mogu vjerovati koliko sam olako prihvatila trudnoću, lebdeći kroz nju kako da nikad ništa ne može poći po krivu. S lakoćom sam izgovarala rečenice poput „Nadala sam se da je curica“...“Joj, kako ću s dvoje djece ispod dvije godine“...“Možda smo mogli još malo pričekati“...

Želim da znaš da mi je žao i da bih te voljela najviše na svijetu

Takve rečenice izgovarala sam u opuštenim razgovorima, ne pomišljajući na to koja je sreća i blagoslov uopće očekivati dijete i kako sam sve uzela zdravo za gotovo. Dragi moj dječače, ako me gledaš s neba želim da znaš da mi je žao i da bih te voljela najviše na svijetu i da bih ti pružila sunce i zvijezde i sve na ovom svijetu, da bih ispunila svaku želju koja bi pobudila sjaj u očima koje nikad nisam vidjela. 

priča mame 'Odjednom sam izgubila sina i mogućnost ikada više roditi'

Dragi moj dječače, vidio bi i da nikad nisam otišla tamo gdje smo te pokopali. I znao bi da ne mogu, ali bi mi oprostio. Znao bi zašto. 

Hvala ti za pet mjeseci koje smo proveli zajedno. Hvala ti na suzama radosnicama, hvala ti na navali hormona, hvala ti na svakoj kili viška, hvala ti na svakom udarcu s kojim si me pozdravio. Hvala ti na prilici da budem tvoja mama, makar samo u mislima. 

Priča bebe iz rodilišta Moja mama izgubila je prvu bebu i borila se da ja dođem na svijet

Želiš li podijeliti svoju priču s nama, javi nam se na e-mail: info@miss7mama.hr ili na Facebook missMAMA.