Kako izbjeći epiziotomiju, ali i pucanje općenito tijekom poroda?
Postoje neki, ne tako ugodni dijelovi poroda o kojima nitko ne voli razgovarati. Jedan od tih dijelova jest i vaginalno pucanje, koje se javlja u većine prvorotkinja. "Epiziotomija" je izraz za postupak tijekom porođaja gdje liječnik ili babica naprave kirurški rez od rodnice prema anusu - mišićnom području zvanom perineum. Razmišlja se kako je bolje napraviti kontrolirani rez, nego dopustiti da se međica prirodno suzi, jer dijete izlazi iz majčina tijela. S obzirom na to da se ovaj zahvat izvodi pod anestezijom, uglavnom nije bolan, ali nije ni ugodan.
Epiziotomija se ne izvodi rutinski, već samo ako se međica ne rasteže u odgovarajućoj mjeri te sprječava porod, većinom kod prvorotki u terminu. Mišljenja oko epiziotomije su pomalo podijeljena. Prije više od 20 godina, Američki koledž opstetričara i ginekologa preporučio je izbjegavanje epiziotomije kao rutinske metode. Epiziotomija bitno produžuje vrijeme oporavka nakon poroda i trebala bi se, prema mišljenju dijela struke, izvoditi isključivo kada je to potrebno zbog zdravlja trudnice ili bebe.
Kakve su šanse da dođe do vaginalnog pucanja?
Nažalost, jako velike. Prvorotkinje imaju 95 posto šansi iskusiti neki oblik pucanja tijekom poroda, budući da je tkivo manje fleksibilno. Ali, i drugi faktori pridonose vjerojatnosti pucanja, poput pretilosti ili brzog poroda, s obzirom da tkivo ima manje vremena za prilagodbu i rastezanje dok beba izlazi. Položaj bebe (one koji su okrenuti prema gore, na primjer, stavljaju dodatni pritisak na dno vagine) još je jedan faktor. Porod vakuumom, inducirani porod ili posebno dug porod koji rezultira ozbiljnim oticanjem vagine također povećava šanse za vaginalno pucanje. Dobre vijesti? "Obično, nakon prvog vaginalnog poroda, tkivo postaje više fleksibilno i vaginalno pucanje postaje manje vjerojatno", objašnjava dr. Ross.
Kako izbjeći epiziotomiju?
Većina rodilišta značajno je smanjila postotak epiziotomija u normalnom porodu, no taj je postotak još uvijek prilično visok. Postoji li alternativa i može li se "proći" bez epiziotomije i oštećenja mišićnog dna zdjelice i ne proživljavati tegobe tijekom oporavka nakon epiziotomije? Vrlo je važna vaša želja da vam se rutinski i bez potrebe ne učini epiziotomija. Također, uspravan položaj u trenutku rađanja povećava šanse da će urez biti nepotreban. Jedan od načina poboljšanja elastičnosti međice je perinealna masaža, to jest masaža međice – perineuma, kojom se može prevenirati epiziotomija i oštećenje mekog izlaznog dijela porodnog kanala. Iako mnogi sumnjaju u njezinu djelotvornost, nitko je ne smatra štetnom.
Manje oštećenja međice kod prvorotki
U studiji koja je objavljenja 1999. godine u američkom časopisu Ob/Gyn, obrađena je učinkovitost perinealne masaže za vrijeme trudnoće u prevenciji perinealnih trauma u porodu. Žene u ispitivanoj skupini su zamoljene da izvode dnevno 10-minutnu perinealnu masažu od 34. ili 35. tjedna trudnoće do poroda.
Masaža se izvodila tako da su trudnice stavile svoja dva prsta u rodnicu 3 ili 4 centimetra duboko, nakon čega su najprije pritiskale prstima prema dolje (u trajanju od dvije minute), a zatim na jednu pa drugu stranu (dvije minute). Pri tome su koristile ulje za masažu. Među trudnicama prvorotkinjama koje su masirale međicu, 24,3 posto je rodilo s očuvanom međicom, a one koje nisu masirale izbjegle su epiziotomiju i oštećenje međice u svega 15,1 posto, što je bilo statistički značajno.
Istraživanje je, nadalje, pokazalo da perinealna masaža kod višerotki ne doprinosi boljim rezultatima. Mnogi smatraju da najveća korist od perinealne masaže nije samo postupno rastezanje i opuštanje međice, već i to da se žene koje su provodile navedenu masažu navikavaju na osjećaj zatezanja mišića izlaznog dijela porodnog kanala što im kasnije olakšava porod.
Detaljne upute za masažu Hrvatske udruge za promicanje Primaljstva
S navršena 34 tjedna trudnoće, svakoga dana trudnica bi trebala zauzeti polusjedeći položaj, kao da rađa. Pri tom bi bilo dobro da je opuštena. U početku treba koristiti ogledalo kako bi mogla vidjeti svoju međicu i bolje upoznati taj dio svoga tijela. Prije masaže, trudnica bi trebala primjereno potkratiti nokte na prstima ruku kako ne bi došlo do povrede mekih tkiva.
Za masažu se koristi ulje kako bi se dodatno omekšala međica (ulja koja sadrže hijaluronidazu, enzim koji potiče elastičnost vezivnog tkiva). Važno je da je ulje prirodnog podrijetla te da ženi odgovara teksturom i mirisom. Masaža se izvodi tako da stavite palce u vaginu 3 do 4 centimetra duboko i međicu širite u stranu i dolje prema rektumu dok ne osjetite "peckanje".
Zadržite položaj prstiju dok "peckanje" ne prestane i nastavite masirati gore-dolje. Za vrijeme masaže neka vam palci budu kao udice koje će vući tkivo prema gore, kao što će to činiti glavica djeteta pri porodu.
Na kraju masirajte tkivo između palca i kažiprsta u trajanju od jedne minute. Palac je iznutra u rodnici, a kažiprst izvana na koži između ulaza u rodnicu i anusa. Treba izbjegavati područje oko ušća mokraćne cijevi (uretre).
Masažu može izvoditi i partner, tehnika je ista. Važno je da partneru govorite koliko jako može pritisnuti na međicu.
Kvalitetna psihofizička priprema za porod, masaža međice, pravilan položaj za rađanje (čučanje, klečanje, sjedenje na stolčiću za rađanje, porođaj u vodi), iskusna primalja, podržavajući liječnik te polagan i kontroliran izgon djeteta ključni su za smanjivanje porodnih trauma međice, kao i epiziotomije.