Što učiniti kad tvoje dijete nema prijatelje? Evo što savjetuje psihologinja
Možda tvoje dijete nikad nije imalo bliske prijatelje i kako ulazi u adolescenciju, brineš se da ih nikad neće ni steći. Kako mu možeš pomoći da prođe kroz ovaj težak period? Postoje jednostavne navike roditeljstva koje te teške trenutke pretvaraju u lekcije o otpornosti i socijalnim vještinama za cijeli život.
Evo što roditelji koji podižu društveno samouvjerenu djecu rade kad se dijete osjeća isključeno. Ovo su savjeti psihologinje Lise Kaplin za roditelje koji žele pomoći svojoj djeci da razviju socijalne vještine i otpornost, a da pritom ne paničare i ne forsiraju prijateljstva.
1. Prvo, nemoj paničariti
Mnogi roditelji odmah ulete u stanje panike, a to samo pogoršava situaciju. Vjerojatno ne znaš cijelu priču, a paničarenje neće pomoći da situaciju razriješiš. Uzmi trenutak da se smiriš i razbistri misli prije nego priđeš djetetu.
Istraživanja pokazuju da djeca uče regulirati emocije promatrajući kako odrasli upravljaju vlastitim osjećajima. Ako priđeš djetetu iz mjesta panike ili straha, ono će ili pobjeći ili se potpuno zatvoriti, niti jedno od toga neće pomoći da stekne prijatelje.
Budi smirena, otvorena i spremna za razgovor kad dijete želi pričati.
2. Postavljaj ograničena i otvorena pitanja
Drugim riječima, ne ispituju ga! Umjesto toga, postavljaj pitanja koja podržavaju autonomiju i daju djetetu prostor da izrazi osjećaje:
„Nisam vidjela Jakova zadnje vrijeme. Što je radio?“
„Što bi danas htio raditi? Želiš biti s obitelji ili provjeriti hoće li se neki prijatelj igrati s tobom?“
Ako ti dijete kaže da nema prijatelja, nemoj ga kritizirati ili kriviti. Umjesto toga, pitaj:
„Zašto misliš da je to tako?“
„Što želiš učiniti po tom pitanju?“
„Kako ti mogu pomoći?“
Ton i namjera su ključni – radoznala, otvorena pitanja pomažu djeci da razvijaju emocionalnu i socijalnu inteligenciju.
3. Pažljivo slušaj
Ne pretpostavljaj da je dijete nesretno. Možda je prekid prijateljstva bio njihov izbor i trenutačno im je u redu čekati da upoznaju nove prijatelje. Ako je dijete tužno, priznaj njegove osjećaje, ali ne pokušavaj odmah “popraviti” situaciju.
Emocionalno potvrđivanje znači prepoznati osjećaje djeteta u trenutku, bez pokušaja da ih ispraviš ili da im daješ lekcije. Studije pokazuju da djeca koja dobiju ovakvu podršku postaju otpornija i bolje se nose s izazovima.
Primjeri: „Ovo ti je stvarno teško i osjećaš se povrijeđeno. Ne krivim te što se tako osjećaš. I ja bih se osjećala isto.“
Izbjegavaj komentare tipa: „Ali ona ionako nije bila dobra prijateljica“ ili „Možeš ti bolje“. Pusti djetetu da izrazi osjećaje i budi tu za podršku kad je zatraži.
4. Nemoj biti ‘kupac prijatelja’
Djeca obično uče stvarati prijateljstva sama, vlastitim tempom. Osiguraj im dovoljno slobodnog vremena kod kuće, što može potaknuti želju da se druže s drugima. Također, možeš ih upisati u izvannastavne aktivnosti gdje mogu upoznati prijatelja ili dva.
Istraživanja pokazuju da pretjerana kontrola roditelja može biti štetna, osobito u adolescenciji, kad tinejdžeri pokušavaju razviti samostalnost. Umjesto da dogovaraš druženja za stariju djecu, podrži njihov socijalni razvoj omogućavajući im samostalne susrete i održavaj otvoren, nenametljiv razgovor o prijateljstvima.
Ne zaboravi: ne sva djeca trebaju ili žele veliku grupu prijatelja. Neka neka dijete bude samo dok uči kako sklapati prijateljstva. Ako se trudi, ali ne uspijeva, razgovaraj s učiteljima i trenerima da dobiješ uvid, ali nikad ne kritiziraj – samo otvoreno razgovaraj o prijateljstvima.
Ponekad je teško gledati dijete kako se muči u odnosima. Ali pokušaj “popraviti” situaciju umjesto njega gotovo sigurno neće uspjeti. Sjeti se svog djetinjstva i kako si sam/a učio/la stvarati i održavati prijateljstva – najčešće kroz pokušaje i pogreške. Svaka “neuspjela” veza često nas nauči nečemu novom za sljedeću prijateljsku vezu, piše Yourtango.
Ako i dalje osjećaš da tvoje dijete ima ozbiljnijih poteškoća u sklapanju prijateljstava, potraži stručnu pomoć.