Ne tražite 5.0! Prvašići trebaju znati da su ocjene pokazatelj samo trenutačnog uspjeha
Ocjene su odraz trenutačnog uspjeha, dakle, promjenjive su i trudom se mogu popraviti. Činjenica je to koje sada trebaju postati svjesni učenici prvih razreda osnovnih škola jer u drugom polugodištu školske godine počinju dobivati prve sumativne ocjene.
Iz zagrebačke Osnovne škole Centar napominju da roditelji svojoj djeci prvašićima trebaju pomoći pri prijelazu s opisnog na sumativno ocjenjivanje. Prvašići su, naime, na početku razdoblja školovanja koje je praćeno ocjenom. Što im je ocjenjivanje jasnije, to će im biti lakše nositi se s dobivenim ocjenama – kakve god one bile.
Kako zapravo reagirati kad dijete dobije lošu ocjenu u školi
„Djeca u ovoj dobi počinju procjenjivati vlastitu vrijednost prema uspjehu u savladavanju nastavnog sadržaja i vole imati pojam o tome gdje se po usvojenom znanju nalaze u odnosu na drugu djecu u razredu. Zato je jako važno da učitelji, roditelji i druge odrasle osobe u njihovom životu naglasak stave na to da je ocjena pokazatelj trenutačnog uspjeha u usvajanju nastavnog sadržaja, razumijevanja i primjene istog, zalaganja tijekom nastave, količine uloženog truda i redovitosti pisanja domaćih uradaka. To znači da se ocjena može popraviti. Riječ je o važnoj spoznaji za dijete o kojoj ovisi razvoj njegova samopouzdanja i slike o sebi”, istaknuo je Branimir Hajduković, učitelj u OŠ Centar.
Stručnjaci ističu da učenici dobro razumiju skalu ocjena od 1 do 5 te da objektivno procjenjuju znanje prijatelja iz razreda. U nižim razredima osnovne škole učitelji ocjene popraćuju opisom i kratkom analizom.
„Ako dijete urednog razvoja dobije nižu ocjenu jer se nije pripremilo za ispit ili usmenu provjeru znanja, roditelj bi s njim trebao analizirati situaciju i navesti ga da preuzme odgovornost za ishod, ali i da iz te situacije izvuče pouku kako kontinuirani rad, trud i učenje daju dobre i izvrsne rezultate. Nekoliko nižih ocjena nisu pokazatelji znanja ili buduće uspješnosti u životu. Dijete trebamo pripremiti na život koji se sastoji od uspona i padova, te ga osnažiti kako bi se znalo nositi i s neuspjehom. Neuspjeh treba doživjeti kao izazov, a ne kao kraj svijeta. Mirnoća, razumijevanje, iskrenost te podrška roditelja i učitelja u takvim je situacijama ključna. Također, roditelji trebaju prihvatiti da njihovo dijete ima svoje interese i da će u nekim predmetima koji ga više zanimaju, imati više ocjene, a u predmetima koji ga zanimaju manje ili ga uopće ne zanimaju, pa u njih možda ulaže i manje truda, imati niže ocjene”, pojašnjava Ivan Igić, učitelj u OŠ Centar.
S prvašićima sada treba raditi i na emocionalnom osnaživanju, pogotovo ako su niže ocjene praćene suzama.
„Ako dijete plače zato što je dobilo nižu ocjenu od željene i očekivane, pokazuje ili da je emocionalno nezrelo i da još nije razvilo toleranciju na frustraciju te da teško regulira emocije, ili da već osjeća pritisak jer misli da mora zadovoljiti očekivanja roditelja ili učitelja. U tom slučaju škola i stručni tim škole djetetu moraju pružiti emocionalnu podršku i dati mu alate kako da se u budućnosti nosi s izazovima koji ga čekaju tijekom školovanja”, kazali su u Osnovnoj školi Centar.
Napominju kako prva četiri razreda osnovne škole djetetu daju temelje za cjelokupno školovanje. U tom se razdoblju određuje hoće li dijete zavoljeti učenje i istraživanje. Kako bi u tome uspjelo, djetetu roditelji i djelatnici škole trebaju biti dobra potpora. Oni poticajima i pohvalama mogu pridonijeti razvoju njegova samopouzdanja i zdravog odnosa prema učenju te njegovu vrednovanju. Inzistiranje na prosjeku 5.0 je nepoželjno, baš kao i vezivanje ocjena uz budući profesionalni razvoj djeteta i njegovu sreću.