Moje dijete je alergično na kikiriki i evo što uvijek moram imati na umu
Čini li ti se da broj djece alergične na hranu raste? Čini li ti se da je u tvojoj okolini sve više alergične djece? Čini li ti se da „u tvoje vrijeme nije bilo tako“? Iako u pravilu ne volimo ove „prije nije bilo tako“, ovdje stvarno vrijedi ova fraza. Naime, globalno gledano, broj djece alergične na hranu u stalnom je porastu. Zapravo neke statistike za SAD pokazuju da se svakog desetljeća broj djece alergične na hranu – udvostruči.
Najčešća alergija na hranu je alergija na mlijeko, a već na drugom mjestu je alergija na – kikiriki. No, kikiriki je daleko opasniji od alergije na mlijeko jer ova alergija najčešće uzrokuje anafilaktički šok i smrt. Logično je, stoga, da su roditelji djece alergične na kikiriki izrazito oprezne kad se radi o hrani koju dijete konzumira.
Štoviše, neki roditelji moraju biti toliko oprezni da moraju kontrolirati i hranu koja se nalazi u okolini njihova djeteta, jer neki alergičari mogu reagirati i na čestice kikirikija koje se prenose zrakom. Ne čudi, stoga, da su mnoge škole u Americi postale „peanut free“, odnosno zabranjuje se djeci donošenje bilo koje hrane koja u sebi sadrži kikiriki. A počelo se to provoditi i u hrvatskim školama.
Djeca s jakim alergijama na hranu, moraju odmalena naučiti i sami paziti koliko je to moguće, ali i skrenuti pažnju na sebe ako se nešto dogodi. Evo kako je to odradila jedna djevojčica čiji je otac to objavio na TikToku, na profilu Alergy Pals - prijatelji po alergiji:
@allergypals 5 year old has allergic reaction to Peanuts at school. Here is what she did to stay safe in her words. #peanutallergy #nutallergy #allergylife #allergyawareness #foodallergies #foodallergyawareness #foodallergy #kidtok #childmentalhealth #allergicreaction #anaphylaxis #allergycheck #schoolsafety ♬ Aesthetic - Tollan Kim
Dok je dijete maleno, uglavnom je pod nadzorom roditelja, a hrana koju konzumira u vrtiću također je pod strogom kontrolom, tako da je ipak malo lakše izbjegavati opasnosti. No, kad dijete poželi malo samostalnosti i krene u školu, stvari se mijenjaju. Jedna je mama ovako otprilike napisala svoje iskustvo za portal Motherly:
„Kad je Emma počela zahtijevati određenu dozu samostalnosti, bili smo u panici. No, odlučili smo to dopustiti, logično. Najprije smo naučili da kad na Noć vještica obilazi susjedstvo, kaže „Trick-or-treat! Bok, Ja sam Emma i alergična sam na kikiriki.“ To je mnogima simpatično. Njezina škola nije 'peanut free', ali suprug i ja smo odlučili da se nećemo živcirati. Svijet nije mjesto bez kikirikija. Nismo, dakle, tražili od njezinih kolega da ne donose hranu koja sadrži kikiriki, a ona ne reagira na prijenos zrakom.
Ono što je najopasnije kod ovakvog stava je – iskrenost i upućenost odraslih. Kad god ostavljam Emmu nekoj odrasloj osobi, najprije ih zamolim da budu potpuno iskreni sa mnom o tom što znaju, a što ne. Ne činim to usput, nego se osiguram da imamo dovoljno vremena i da budu koncentrirani. Pitam ih znaju li prepoznati anafilaktički šok i znaju li primijeniti EpiPen (jednokratni, prethodno napunjeni uređaj za automatsku injekciju adrenalina prilikom teške alergijske reakcije, op.a.). Osim toga, pitam ih znaju li točno čitati deklaracije.
Ako nešto od tog ne znaju, to je sasvim u redu. Ali moram s njima razgovarati i prenijeti im to. Moraju točno znati što napraviti ako Emma padne u anafilaktički šok, a ja nisam u blizini. Moraju znati dati joj EpiPen, moraju znati kad pozvati hitnu pomoć, kad dati drugu dozu ako prva nije bila učinkovita.“
Ova je mama naglasila kako je vrlo važno u takvim situacijama ne biti „ona histerična mama koja će preplašiti sve“, nego strpljivo objasniti sve što nije jasno, i to u smirenim okolnostima. Zahvalna je, ističe, kad joj kažu da nisu sigurni kako točno primijeniti EpiPen. Tada im može objasniti i biti sigurna da su shvatili.
„Potrebno je selo za odgojiti dijete, a to selo u ovom slučaju mora znati ipak nešto o primjeni adrenalina,“ završava pomalo šaljivo ova mama.