Kako se dijete s ADHD-om osjeća u razredu?
Hrvatski školski sustav pred djecu postavlja velike zahtjeve i obaveze koje ponekad nije lako ispuniti. Pogotovo ako ste dijete s ADHD-om te unatoč svojoj želji za zadovoljavanjem zahtjeva okoline niste to u mogućnosti. Djeca s ADHD-om u tom sustavu se teško snalaze, a problem je sve prisutniji u svakodnevnom životu. Prevalencija poremećaja u populaciji djece iznosi 3-5 posto i jedan je od najčešćih mentalnih poremećaja u školske djece. Tri do četiri puta je češći u dječaka nego u djevojčica. Budući da su djevojčice u pravilu mirnije od dječaka te motorički nemir, koji je okolini uočljiviji, nije toliko prisutan češće se dogodi da se ADHD kod djevojčica ne prepozna.
ADHD odnosno poremećaj pažnje/hiperaktivni poremećaj karakteriziraju simptomi nepažnje, hiperaktivnosti i/ili impulzivnosti što znači da takva djeca ne posvećuju pažnju detaljima, griješe u školskim zadacima, pažnja im je raspršena, kratkotrajna i neselektivna. Sve informacije, svi doživljaji i podražaji koji dolaze do djeteta su jednako važni. Stoga dolazi do zamora i dijete odlazi u svoj svijet i sanjari.
Stalno u pokretu i potreba za novim sadržajima
Kod djece s ADHD-om često se dogodi da zaborave što je bilo za zadaću, potreban školski pribor i imaju poteškoća s organiziranjem zadataka i aktivnosti. Što je veći zamor to je prisutniji i motorički nemir koji izuzetno teško kontroliraju. Često se vrpolje na stolcu, okreću se, ustaju, šetaju razredom, otvaraju torbu, vade stvari koje u tom trenutku ne trebaju, zadirkuju ostalu djecu, ustaju u situacijama kada se očekuje da sjede na mjestu. Dijete je u stalnom pokretu i potrebom za novim sadržajima, ali koji ga zanimaju vrlo kratko vrijeme. Vidljivi motorički nemir samo je vanjska manifestacija vrlo aktivnog i živahnog unutarnjeg života. Unutarnji nemir manifestira se i u poteškoći s čekanjem reda. Često odgovaraju prije nego što je pitanje postavljeno, upadaju u razgovor ili igru.
Takvo djetetovo ponašanje izaziva nezadovoljstvo okoline što dovodi do narušenog odnosa djeteta s okolinom. Najveći problemi javljaju se upravo u školskoj sredini gdje se od djeteta očekuje da mirno sjedi, prati upute, bude koncentrirano i pažljivo. Stoga takva djeca često budu okarakterizirana kao lijena, neodgojena i nezainteresirana. Bitno je napomenuti da nije svako živahno dijete hiperaktivno dijete odnosno dijete s ADHD-om. Postoje kriteriji koje je potrebno zadovoljiti kako bi se ADHD dijagnosticirao i time napravila razlika između djeteta s ADHD-om i živahne, znatiželjne djece.
Sporije usvaja školsko gradivo
Prema Dijagnostičko-statističkom priručniku mentalnih poremećaja Američke psihijatrijske udruge (DSM IV) da bi se dijagnosticirao ADHD, treba biti prisutno barem šest simptoma nepažnje ili barem šest simptoma hiperaktivnosti i impulzivnosti. Potrebno je i da svi ti simptomi traju najmanje šest mjeseci u neskladu s razvojnim stupnjem, da su neki simptomi prisutni i u predškolskom razdoblju djetetova života, da se neka oštećenja, kao posljedica simptoma, očituju u dvije sredine ili više njih (kućna, školska,...) i da postoje jasni dokazi značajnog oštećenja socijalnog, akademskog i radnog funkcioniranja. Dijagnozu ADHD-a može postaviti isključivo stručnjak.
Školska iskustva djeteta s ADHD-om često su neugodna. Nemogućnost dužeg zadržavanja pažnje i koncentracije na bilo kakav sadržaj rezultira teškoćama u usvajanju školskog gradiva. Gotovo uvijek se uz ADHD istodobno javlja i poremećaj učenja. Dijete sporije usvaja školsko gradivo i s vremenom sve više kaska u znanju za svojim školskim kolegama. Dijete vrlo često doživljava neuspjeh, a ponašanje koje teško kontrolira kritizira se i kažnjava. Kao posljedica svega javlja se slabiji uspjeh u školi što dovodi do loše slike o sebi, anksioznosti pa i depresije. Zbog neprimjerenog ponašanja koje okolina ne odobrava vršnjaci ga često izbjegavaju, ne prihvaćaju i odbacuju. Dijete postaje nesretno, slabog je samopoštovanja, osjeća se bespomoćno. Odnosi s roditeljima, koji ne uspiju shvatiti da njihovo dijete ima ozbiljan problem, postaju sve lošiji.
Prilagoditi metode i način rada
Ukoliko se ne prepozna da dijete ima ADHD i izostanak podrške lako može odvesti u razne oblike poremećaja u ponašanju. Stoga je važno da se što ranije prepozna da dijete ima teškoće u zadržavanju pažnje i koncentracije kako bi mu se prilagodile metode i načini rada odnosno kako bi mu se omogućilo da uči na način na koji to djetetu odgovara. Teškoće u pažnji mogu se umanjiti kada se dijete nalazi u strukturiranoj sredini. Potrebna je dosljednost u odgoju i česta pohvala za primjereno ponašanje. Usklađenost odgoja obiju roditelja i škole također je vrlo bitna. Upravo zato je od iznimne važnosti dobra suradnja roditelja i škole.
Važno je, naravno, da škola, pogotovo učitelj, bude upoznat s načinom funkcioniranja djeteta s ADHD-om. Učitelj treba biti upoznat s djetetovim sposobnostima, vještinama, potrebama, interesima i predznanjima. Dijete će biti uspješno i postizati dobre rezultate u fleksibilnom okruženju koje podržava njegove individualne razlike i potrebe. Dijete s ADHD-om je radoznalo, maštovito, kreativno i srdačno. Energično je i maštovito, a stvari koje ga zanimaju jako brzo uči. Kako bi shvatilo svijet oko sebe koji mu promiče u trenucima nepažnje postaje vrlo intuitivno i suosjećajno.
Upravo zbog toga individualni pristup i odgoj usmjeren na djetetove dobre strane daju najbolje rezultate. Osvještavanjem i informiranjem o ovoj tematici - problematici pomažemo tim malim ljudima/djeci da izrastu u osobe svjesne svoje različitosti i da nauče s njom živjeti. Njihov put je utoliko teži, ali lakše je kad znaju da nisu sami.