Kako pripremiti djecu za povratak u školu i smanjiti stres roditelja?
Kako se bliži početak nove školske godine, većina se roditelja polako vraća u svoju dobro poznatu rutinu– nabavka školskog pribora, traženje nove školske torbe, biranje savršenih kutija za užinu,... No, iza svih tih vanjskih priprema često se skriva mnogo dublji izazov: kako uspješno i bez stresa, emocionalno pripremiti djecu, ali i sebe, za povratak u školu.
Kao majka, ali i kao stručnjak koji više od desetljeća radi s djecom i roditeljima, svjesna sam koliko ovi prijelazi mogu biti teški i puni izazova. Iako su pripreme izvana jednostavne, uzbudljive, unutarnje pripreme su one koje nas najviše testiraju. Zato želim s vama podijeliti nekoliko savjeta koji su smanjili stres i groznicu početka školske godine mnogim roditeljima s kojima sam radila kroz grupne programe, ali i individualna savjetovanja.
Kako pripremiti djecu za povratak u školu?
Razgovarajte s djetetom o nadolazećoj promjeni.
Jedna od ključnih stvari koje možete učiniti kako biste olakšali povratak u školu, jest otvoreno razgovarati s djetetom o onome što dolazi. Kroz svoje dugogodišnje iskustvo rada s djecom, uvidjela sam da djeca puno lakše prihvaćaju promjene kada im unaprijed pružimo jasne informacije o onome što ih očekuje.
Zamislite to ovako- ako dijete zna da ćete zajedno otputovati na neko zanimljivo mjesto, bit će uzbuđeno i spremno, jer zna što ga očekuje. Međutim, ako ga iznenada odvedete na potpuno nepoznatu destinaciju, moglo bi se osjećati nesigurno i preplavljeno. Na sličan način, kada dijete unaprijed zna što ga čeka u školi – od učitelja do učionice – osjeća se sigurnije i spremnije suočiti se s novim izazovima.
Upravo iz tog razloga savjetujem roditeljima da unaprijed razgovaraju s djecom o početku školske godine. Možete, primjerice, zajedno izraditi kalendar i križati polja kako se približavate prvom danu polaska u školu. Ova vizualna priprema može pomoći djetetu da se osjeća sigurnije i spremnije za ono što dolazi. Na taj način, dijete će moći "vidjeti" kako vrijeme prolazi i kako se približava novi početak, što pruža osjećaj kontrole i sigurnosti. I upravo takve male stvari čine veliku razliku.
Stvorite rutinu rastanka.
Odlazak u školu, pogotovo na početku godine, može biti izazovan za djecu svih uzrasta. Ipak, rutina koja donosi osjećaj sigurnosti može značajno olakšati taj prijelaz. Jedan od rituala koji često preporučujem roditeljima u svojoj praksi je jednostavan, ali efektivan – zagrljaj, poljubac i kratka rečenica poput "See you later alligator!" Ovaj mali ritual može djetetu dati sigurnost da ćete se, iako se sada rastajete, uskoro ponovno vidjeti. Mnogi su roditelji podijelili kako im upravo ova rutina pomaže ublažiti jutarnju tjeskobu i omogućuje djetetu lakši prijelaz u školske obaveze.
Upoznajte dijete s nepoznatim situacijama.
se često osjećaju nesigurno u novim situacijama, poput ulaska u novu učionicu, novih učitelja, ili upoznavanja novih prijatelja, stoga potičem roditelje da unaprijed pripreme djecu na te situacije. Na primjer, odvedite dijete u šetnju oko škole, prođite pored igrališta ili razgovarajte o učiteljima i predmetima koji ga čekaju. Istraživanje novih mjesta i razgovor o nadolazećim situacijama može pomoći djetetu da se osjeća sigurnije i spremnije kada škola napokon započne. Također, u svakodnevnim opuštenim trenucima možete spominjati učitelje i nadolazeće izazove, ili s djetetom igrati igre koje simuliraju školu. Ove aktivnosti pružaju djetetu priliku da stekne predodžbu o novom okruženju, čime se osjeća sigurnije i spremnije za povratak u školu.
Kako smanjiti stres roditelja?
Povratak u školu često je stresan i za roditelje. Tijekom godina rada s obiteljima, svjedočila sam kako jutarnje pripreme mogu biti pravi izvor stresa. Zato uvijek savjetujem roditeljima da osiguraju nekoliko minuta ujutro samo za sebe. Bilo da je to uz šalicu kave ili kratku tjelovježbu, molitvu ili meditaciju, tih nekoliko minuta čine čuda. Kada roditelj započne dan s mirom i prisutnošću, taj se mir prenosi i na djecu, što čini jutarnje rutine lakšima za cijelu obitelj.
Što učiniti ako dijete ne želi ići u školu?
Roditelji mi često govore da su zabrinuti kako će prihvaćanjem djetetovih osjećaja pogoršati situaciju, misleći da bi time mogli samo ojačati njegovu odlučnost da izbjegne školu. Međutim, važno je razumjeti da priznavanje osjećaja i njihovo rješavanje nisu isto. Priznavanje ne znači dopuštanje izbjegavanja obaveza, već pokazivanje spremnosti za razumijevanje dječjih briga.
Kada vaše dijete izrazi nelagodu prema povratku u školu, važno je prvo istražiti uzrok tih osjećaja. Umjesto da odmah reagirate s "Moraš ići u školu," pokušajte s empatičnim pristupom: "Razumijem da se ne osjećaš spremno za školu. Želim razumjeti što te brine, pa mi reci više." Takav vam pristup može otkriti dublje razloge iza njegovih osjećaja, bilo da se radi o strahu od „teških predmeta“, osjećaju odbačenosti iz društva ili nečemu trećem.
Kada dijete osjeća da ga razumijete, veća je vjerojatnost da će podijeliti stvarne brige koje ga muče. Ovo vam omogućuje da zajedno pronađete rješenja i podržite dijete na način koji mu zaista treba. Ignoriranjem osjećaja i inzistiranjem na odlasku u školu propuštate priliku za dublje povezivanje i zajedničko rješavanje problema.
Kako izgraditi samopouzdanje kod djeteta?
Izgradnja samopouzdanja kod djeteta nije jednostavan roditeljski zadatak, ali je jedan od najvažnijih. Tijekom svog dugogodišnjeg rada s djecom i roditeljima, naučila sam da pravo samopouzdanje dolazi iz dubljeg osjećaja sigurnosti i povjerenja u vlastite emocije i upravo zato ključ uspjeha leži u načinu na koji pristupamo djetetu kada izrazi svoje strahove ili nervozu.
Zamislite situaciju u kojoj vaše dijete izražava strah od početka škole. Može se činiti primamljivim odmah odgovoriti s ohrabrujućim riječima poput: „Nemaš razloga za brigu“ ili „Prošla godina je bila sjajna.“ No, iako ove riječi dolaze iz najboljih namjera, često imaju suprotan učinak. Takve izjave mogu, naime, umanjiti djetetovo samopouzdanje jer, kada pokušavamo uvjeriti dijete da ne vjeruje svojim osjećajima, mi zapravo potkopavamo njegovo povjerenje u sebe.
17 primjera psihologa za odgoj samopouzdanog djeteta
Umjesto da se fokusiramo na umanjivanje straha, preporučujem pristup aktivnog slušanja i razumijevanja. Kada vaše dijete izrazi strah, primjerice, od početka škole, umjesto da odmah nudite riječi utjehe, možete reći: „Razumijem da se osjećaš nervozno. Možeš li mi reći više o tome što te brine?“ Ovaj način komunikacije omogućava djetetu da se osjeća shvaćeno i priznato, što mu pomaže da vjeruju vlastitim emocijama.
Kroz aktivno slušanje i iskazivanje povjerenja u njegove osjećaje, ne samo da pomažete djetetu da razumije i upravlja svojim strahovima, već mu omogućujete izgradnju dubljeg povjerenja u sebe. Kada dijete zna da su njegove emocije valjane i da ima vašu podršku u suočavanju s njima, osjeća se spremnije i sigurnije za nadolazeće izazove.
Vjerujem da će vam ovi savjeti, koji nisu samo teoretski, već su i rezultat moj dugogodišnjeg iskustva rada s roditeljima, pomoći da vi i vaše dijete lakše zakoračite u novu školsku godinu. Ako želite još praktičnih savjeta i podrške, pridružite se @mamina_sveznalica zajednici na Instagramu, gdje svakodnevno možete pronaći sadržaj koji pomaže roditeljima da izgrade snažne, povezane obitelji.
Ne zaboravite, vaša podrška, ljubav i razumijevanje su ključni za uspješan početak školske godine, jer samo roditelji koji se s povjerenjem i predanošću suočavaju sa svim izazovima roditeljstva mogu pomoći svojoj djeci da izrastu u snažne, samopouzdane i emocionalno zrele osobe.