Kad učiteljica dođe doma: Ljupka Gojić Mikić ispričala kako izgledaju informacije u japanskoj školi
Ljupka Gojić Mikić ispričala je svoje iskustvo školovanja djece u Japanu – zemlji u kojoj roditelji nisu fokusirani na ocjene ni gradivo, već na ono što je doista važno: kako se dijete osjeća. Učitelji su ti koji brinu o učenju, a roditelji bi, prije svega, trebali brinuti o emocionalnom stanju svog djeteta, njegovoj sreći i osjećaju zadovoljstva.
Za one koji dolaze iz drugačijeg školskog sustava, takav pristup može biti pravo osvježenje – ali i izazov.
O svemu tome Ljupka je govorila u podcastu “Mame kod Lane”, gdje je podijelila kako je izgledao prvi susret s japanskim obrazovnim sustavom kad je njezina kći Jana krenula u tamošnju državnu školu.
Umjesto klasičnog roditeljskog sastanka u učionici, dobili su obavijest da će učiteljica posjetiti obitelji učenika – i to na biciklu, bez velike pompe i formalnosti. „Nama je bilo jako zanimljivo jer Jana nije išla u neku privatnu ni internacionalnu školu, nego u običnu japansku školu u kvartu gdje smo živjeli“, ispričala je Ljupka.
Kada je učiteljica stigla, nije htjela ni ući dalje od ulaza. „Japanski stanovi najčešće imaju onu jednu stepenicu na ulazu, gdje se izuvaju cipele. Rekla je da će tu ostati, da bicikl čeka dolje i da neće dugo. Bila je jako ljubazna i vrlo konkretna.“
No ono što je Ljupku najviše iznenadilo nije bio posjet, već sadržaj razgovora.
„Krenula je pričati o Janinim emocijama – kako se snašla, kako se ponaša, treba li joj nešto... Ja sam je onda pitala što je s učenjem, japanskim jezikom, kako prati matematiku... a ona me pogledala i rekla: 'To nije vaša briga. Vaša briga je je li Jana emocionalno dobro.' Ja sam ostala u šoku.“
Priznala je da je taj odgovor bio u skladu s njezinim prirodnim razmišljanjem, ali da nas naše društvo često gura u potpuno suprotnom smjeru – da najviše pažnje posvećujemo ocjenama i školskom uspjehu, a najmanje emocionalnom stanju djeteta.