Igrajmo se kazališta ili - zašto je gluma kao izvanškolska aktivnost korisna za mališane
Kad su djeca mala spontano uskaču u različite uloge, igraju se mame i bebe, vatrogasca i princeze. Dovoljna je kartonska kutija koja će se u tren pretvoriti u kamion, računalo ili kuću za lutke. Kako djeca rastu i obaveze počinju uzimati sve više vremena odjednom očekujemo da djeca većinu vremena sjede i uče, rade na računalu kao da su odrasli. Djeca danas imaju jako malo vremena za spontanu igru u društvu vršnjaka. Zbog dostupnosti ekrana sve manje djece redovito čita ili se jednostavno dosađuje. Određena količina dosade potrebna je kako bi dijete počelo maštati, smišljati vlastite ideje i razvijati svoju kreativnost.
Dramske grupe za djecu odlične su maštaonice. Na satu dramske izmjenjuju se igre u kojima se djeca bolje upoznaju, improvizacije u kojima dolazi do izražaja dječja mašta i igre u kojima se razvija sposobnost stvaranja priče i pripovijedanja. Osim toga ulazeći u različite uloge djeca prorađuju svoje osjećaje na nove načine, upoznaju sami sebe i svoje kvalitete i to samopouzdanje odnose sa sobom u svakodnevni život.
Različite kazališne i glumačke tehnike, lutke, maske, kazalište sjena omogućuju djeci da se izraze na način koji im najviše odgovara i istraže prostor mašte na nove načine.
Timski rad na predstavi i sudjelovanje u zajedničkim projektima pruža djeci priliku da razvijaju empatiju, sposobnost vođenja grupe i praćenje uputa u okruženju koje ima veći raspon dobi od uobičajenog razreda. Divno je vidjeti kako mlađi uče od starijih, a kako godinu, dviju stariji pomažu klincima s kojima se inače samo mimoilaze na hodniku.
Razvijaju se socijalne vještine
Stručnjaci redovito preporučuju dramsku grupu kao aktivnost na kojoj će djeca steći nove prijatelje, naučiti bolje izraziti frustraciju i surađivati s drugom djecom. Je li to doista tako u praksi? Može li na dramskoj grupi introvertirano dijete postati otvorenije, a mali skakutavac naučiti čekati na red? Moje iskustvo rada s djecom, a radila sam i u velikim dramskim učilištima pri kazalištima i centrima za kulturu kao i u vrtićima i igraonicama, pokazuje da je dramska grupa kao dodatna aktivnost odličan način da se razviju socijalne, verbalne i emotivne kompetencije. No, važan preduvjet za to je da grupe nisu prepune odnosno da broj djece u odnosu na voditelje bude optimalan. Da bi se djeca mogla prepustiti mašti i istraživati, okruženje mora biti ugodno i sigurno.
Za djecu mlađe predškolske dobi idealno je da se prilagođena dramska igraonica održava prijepodne kad su djeca najaktivnija odnosno unutar redovnog predškolskog programa ako dijete pohađa vrtić ili skraćeni predškolski program u igraonici.
Između treće i šeste godine radimo s djecom na način da se pripovijedanje kraćih priča izmjenjuje s razradom sadržaja kroz dramske igre, crtanje, pjevanje, izrađivanje lutaka i rekvizita. Usvajanje teksta u ovoj dobi uvijek se veže uz pokret, ritam i prostor. Tako djeca nauče tekst i ne znajući da su učila nešto na pamet. Često rad s manjom djecom izgleda slično kombinaciji sportske, likovne i plesne grupe.
Tek s prvim koracima u pisanju i čitanju možemo govoriti o klasičnoj dramskoj grupi u kojoj koristimo i dramski tekst odnosno igrokaz prilagođen dobi. Djeci koja su već krenula u školu dramska grupa je često mjesto za igre s vršnjacima kakve ćete danas rijetko vidjeti u parku. Sklapanje prijateljstava kroz izazovne i zabavne sadržaje jednako je važno kao i napredovanje u dikciji i drugim vještinama javnog nastupa.
Dragocjen alat za upoznavanje sebe
Moje iskustvo rada s djecom i mladima od treće godine do adolescencije pokazuje da su dramske grupe dragocjen alat za upoznavanje sebe i svoje okoline i za osvještavanje i razvijanje svojih talenata. Volim raditi u manjim grupama u kojima je zabavno igrati se i družiti, ali u kojima je moguće i posvetiti se svakom djetetu individualno i pratiti njegov napredak ovisno o njegovim potrebama i sposobnostima.
Mali introverti se na dramskoj opuste i zavole nove načine izražavanja, a mali ekstroverti usvajaju strukturirane oblike izražavanja i uče prilagoditi sadržaj koji ih veseli različitim okolnostima i mogućnostima.
Kod izraženijih poteškoća ili naglašene darovitosti važno je surađivati s roditeljima i uputama stručnjaka poput logopeda ili psihologa kako bi se dijete osjećalo podržano i time lakše napredovalo.
Sam nastup na pozornici je ono što djecu izrazito veseli, ali kod mlađe djece sama promjena mjesta izvođenja pripremljenog sadržaja može izazvati nelagodu i strah. Zato je najbolje da se priredbe predškolaraca i mlađih školaraca odvijaju u prostoru na koji su djeca navikla.
Specifičnost mog rada s djecom je moje iskustvo rada u profesionalnom kazalištu i djeci je uvijek zanimljivo čuti kako se radi predstava i tko sve sudjeluje u pripremi. Djeca imaju puno pitanja o nastanku predstave i veseli me što svojim iskustvom mogu potaknuti i male redatelje, pisce, skladatelje, scenografe i kostimografe, a ne samo glumce, da zavole kazalište.
Kao mamu četvero djece posebno me veseli kad vidim da je dramska grupa obogatila život cijele obitelji i kad mogu pomoći roditeljima savjetom ili preporukom za predstavu, knjigu ili igru koju mogu igrati kod kuće i time se bolje upoznati i povezati s djecom.
Iskreno vjerujem da dramski odgoj ima jako velik utjecaj na razvoj ukusa i oblikovanje dobrih navika. Iz dramske grupe mogu izrasti odlični govornici, odvjetnici, voditelji, ali i čitatelji kvalitetnog štiva i publika za probrane predstave i koncerte. Umjetnost je jako važan dio života koji ga čini ljepšim, lakšim i ugodnijim, a dramske grupe u djetinjstvu su pravo mjesto za dobar početak.
Autorica teksta Tea Agejev voditeljica je Studija kreativnog izražavanja Pozornica https://pozornica.net/