Dječje suze zbog početka škole: 'Mama, ne želim u školu!'
Ljeto je gotovo, a počela je nova školska godina. Pripreme za školu traju cijelu prethodnu školsku godinu, a predškolarci se polako uvode u novi svijet. Prva odvajanja od roditelja, svi ih ispituju o školi, promjene, novo društvo, sve to neminovno povećava uzbuđenje oko polaska u školu, a kod neke djece izaziva čak i anksioznost te strah. Iako ne znaju što ih čeka, mogu naslutiti da se radi o nečem velikom i važnom. Djeca svoje uzbuđenje, anksioznost i eventualni strah različito pokazuju.
Pričljivija djeca će puno ispitivati i željeti pričati o školi, no ona koja svoje misli i osjećaje proživljavaju u sebi mogu imati promjene u apetitu, spavanju, češća buđenja po noći uz intenzivnije snove i regresivna ponašanja, češću cendravost, nervozu, agresivnost... Zapravo, sva ponašanja koja su već prebrodili i znaju ih kontrolirati sad ipak “cure” pomalo van.
"Prije svega, s djetetom treba razgovarati, razgovarati i još malo razgovarati. Bez obzira na to želi li dijete samostalno pričati o školi, roditelj može podijeliti svoja pozitivna iskustva, ispričati neke dogodovštine ili smiješne situacije. S druge strane, roditelj treba pripaziti da, iako dobronamjerno, ne ohrabruje dijete na način da mu govori ‘ma ti ćeš biti super u svemu’, ‘rasturit ćeš’, ‘sigurno ćeš prolaziti s 5, jer time daje isključivu važnost ocjenama i uspjehu te stavlja pritisak na dijete. Djetetu treba prenijeti poruku da su važni odgovorno ponašanje, trud, zalaganje, vježba, ali i zabava, prijateljstvo, druženje, izazov, te da ocjene nisu ogledalo djeteta", pojašnjava Hana Hrpka, prof. psihologije i predsjednica udruge Hrabri telefon.
Nekad je teško prepoznati djetetove osjećaje
Prepoznati djetetove osjećaje ponekad nije lako, jer se ne vide toliko na van, ali kroz prepoznavanje ovih znakova, roditelj može potaknuti njihovo izražavanje i stvoriti neosuđujuće, sigurno okruženje za razgovor. I formalne pripreme za školu su jako bitne i dijete treba biti uključeno u njih. Pripremanje prostora za učenje, kupovina torbe i školskog pribora, sve to djetetu daje osjećaj kontrole i barem će malo materijalizirati ono što će doći, a to je polazak u školu.
Ipak, neka djeca prve školske dane prilično stresno doživljavaju, pojašnjava Hrpka.
"Osim što plaču i odbijaju ići u školu, mogu imati glavobolje, trbobolje, mučnine i druge psihosomatske tegobe. Važno je da roditelji takvo ponašanje ne shvate kao izvlačenje od učenja i obveza, posebno ako dulje traje, nego kao znak za pomoć. To su sve pokazatelji da je dijete pod velikim stresom i važno je otkriti razlog. Mogući uzroci su i nasilje vršnjaka, osjećaj neuspjeha ili perfekcionizam", kaže Hrpka.
Ponekad se, nastavlja, dijete ne želi povjeriti roditelju pa bi bilo dobro potražiti pomoć stručnjaka mentalnog zdravlja, bilo u školi, bilo negdje drugdje. Neki od načina da roditelj pomogne djetetu je da provodi što više vremena s njim dok nije u školi, da ga uvijek pohvali kad vidi da se trudi svladati strah, da mu pomogne savjetima ako je sramežljivo i ne uspijeva se sprijateljiti te da mu osigura uravnoteženu prehranu i dovoljno sna.
Američki top liječnici kažu kako bi pedijatri trebali djeci češće prepisivati - igranje. U najnovijem objavljenom istraživanju iznose jasne dokaze da je igra ključ razvoja, a uspoređujući današnje 11-godišnjake s onima iz ‘80-ih, imaju 12 slobodnih sati tjedno manje. Također, čak 30 posto djece odmore provodi na zatvorenom.