'Djeca više nisu toliko radoznala - odrasli to uništavaju'

Freepik
Ako doista nemate pojma odakle početi kada vas dijete tjera da se uhvatite u koštac s pitanjem zašto je trava zelena ili kako je Zemlja nastala, možete potražiti i pokušati objasniti činjenice najbolje što možete
Vidi originalni članak

Dječja radoznalost nacionalni je resurs. Odrasli to uništavaju, smatra slavni komunikator znanosti Carl Sagan i primjećuje kako djeca između prvog i zadnjeg razreda često gube osjećaj za znatiželju i radoznalost.

U svojoj knjizi The Demon Haunted World, Sagan je najveći dio krivnje za ovaj nesretni trend pripisao ravnodušnim odraslim ljudima, koji prečesto kude djecu zbog njihove bezgranične znatiželje.

Proslavljeni komunikator Carl Sagan ima način govora i pisanja koji kod slušatelja i čitatelja izaziva znatiželju i njegovanje ljudske želje za istraživanjem. Djelomično je iz tog razloga znanstvenik sa Sveučilišta Cornell i narator bezvremenskog PBS-ovog dokumentarca često pozivan u škole da kao gost podučava djecu svih uzrasta.

U svojoj knjizi, Sagan je ispričao kako je redovito bio impresioniran djecom iz vrtića i prvašićima.

Nadarena djeca Je li tvoje dijete nadareno? Obrati pozornost na znatiželju, spavanje i razinu energije

"Mnoga od ove djece rođeni su znanstvenici, iako su teški kada se radi o radoznalosti i otvoreni prema skepticizmu. Oni su znatiželjni, intelektualno snažni. Iz njih izviru provokativna i pronicava pitanja", objašnjava on.

Ali u isto vrijeme, Sagan primjećuje uznemirujuću transformaciju koja se stalno događa u trenutku kada djeca odrastu i postanu maturanti u srednjoj školi.

"Oni pamte ‘činjenice’. Ipak, uglavnom, radost otkrića, život iza tih činjenica, nestali su iz njih. Izgubili su velik dio znatiželje i stekli vrlo malo skepticizma. Zabrinuti su zbog postavljanja 'glupih' pitanja; spremni su prihvatiti neadekvatne odgovore... ", nastavlja autor.

Sagan je nagađao zašto se to uvijek događa.

"Pretpostavljam da je djelomično pritisak vršnjaka da se ne ističu; dijelom da društvo podučava kratkoročno zadovoljstvo; djelomično dojam da vam znanost ili matematika neće kupiti sportski auto; djelomično da se tako malo očekuje od učenika…", dodaje Sagan.

Jesu li odrasli krivi?

Ali, prema stručnjaku, svi ti bezbrojni čimbenici blijede u usporedbi s pogubnijim razlogom - ravnodušnošću odraslih kad su suočeni s radoznalošću, odnosno 'čuđenjem malog djeteta'.

"Previše učitelja i roditelja odgovara s iritacijom ili podsmijehom, ili brzo prijeđu na nešto drugo... Djeca ubrzo prepoznaju da na neki način takva pitanja smetaju odraslima. Još nekoliko ovakvih iskustava i još jedno dijete je izgubljeno za znanost", istaknuo je Sagan.

Koji bi bio bolji način da se nosite s čestim izljevima dječje radoznalosti?

Očigledan odgovor, rekao je Sagan, jednostavno je pokušati odgovoriti na njihova pitanja.

"Čak i nedovršen pokušaj predstavlja sigurnost i ohrabrenje", ističe. Ako doista nemate pojma odakle početi kada vas dijete tjera da se uhvatite u koštac s pitanjem zašto je trava zelena ili kako je Zemlja nastala, možete to potražiti na svom telefonu i pokušao objasniti činjenice najbolje što možete. Još bolje, možete otputovati u lokalnu knjižnicu ili, ako je moguće, pokrenuti eksperiment koji odgovara na njihov upit.

A ako njihovo pitanje još nema zadovoljavajući odgovor, Sagan predlože i rješenje za ovaj scenarij.

"Možda ćeš ti biti prvi koji će to saznati, kad odrasteš", sugerira da odgovorite djetetu. 

Kako generacije prolaze, drugi rastu kako bi zauzeli njihovo mjesto, donoseći nova pitanja, svježe ideje, živahnu energiju i često goruću želju da se svijet promijeni na bolje. U ovom modelu možda nema ničeg dragocjenijeg od adolescenta ispunjenog znatiželjom. Potvrđivanje dječjeg temeljnog poriva za istraživanjem je gnojivo za njihove mozgove.

"Bistra, znatiželjna djeca nacionalni su i svjetski resurs. Treba ih paziti, njegovati i ohrabrivati", ponavlja Sagman.

Prekretnice u razvoju Zašto djeca uporno postavljaju pitanje "zašto" i koliko je to važno?

Posjeti missMAMA