Sport djecu uči puno više od toga kako zabiti gol, baciti loptu ili svladati neku novu vještinu. Treninzi, utakmice, pobjede, ali i porazi mogu ih naučiti nekim stvarima koje će im dobro doći i puno kasnije u životu.

Naravno, neće svako dijete koje trenira jednog dana postati sportaš. A nije ni poanta uvijek pobijediti. Ponekad su puno važnije one manje stvari – doći na trening i kad ti se ne da, poslušati trenera, biti dio ekipe ili nakon loše utakmice jednostavno pokušati ponovno.

riječ stručnjaka Kako naučiti djecu da se nose s pobjedom i porazom

1. Ne odustaju nakon prve prepreke

Tko se bavi sportom brzo nauči da neće svaka utakmica završiti pobjedom. Nekad će dijete promašiti, pogriješiti ili jednostavno imati loš dan. Ali nakon toga opet dolazi novi trening i nova prilika.

Tako s vremenom uči da jedna pogreška ne znači da u nečemu nije dobro. I da za napredak ipak treba vremena. Ta mu navika kasnije može dobro doći i izvan sporta, posebno kad nešto ne ide iz prvog pokušaja.

2. Znaju da ne mogu sve sami

Čak i najbolji igrač treba svoju ekipu. Djeca kroz timski sport uče razgovarati s drugima, dijeliti odgovornost i prihvatiti da svatko ima neke svoje jake strane.

Uče i da ne moraju uvijek baš oni biti u središtu pozornosti. Ponekad je najbolji rezultat upravo onaj do kojeg se dođe zajedno.

3. Naviknu se na disciplinu

Budimo realni, nije svaki trening zabavan. Nekad bi dijete puno radije ostalo kod kuće, odmaralo se ili bilo s prijateljima. Ali ako želi napredovati, mora uložiti trud i onda kada mu se baš i ne da.

S vremenom tako uči da male stvari koje redovito radi mogu napraviti veliku razliku. Kasnije se ista navika može pokazati korisnom i u sasvim drugim situacijama, od obavljanja dosadnog zadatka na poslu do pridržavanja kućnog budžeta.

4. Lakše prihvaćaju kritiku

Na treningu će dijete puno puta čuti da nešto može napraviti bolje. Trener će mu ukazati na pogrešku ili pokazati drukčiji način ako nešto ne ide.

Ako uz to ima podršku roditelja, može naučiti da takva kritika nije nešto zbog čega se treba osjećati loše. Može saslušati što mu druga osoba govori, razmisliti o tome i pokušati nešto promijeniti, umjesto da svaku primjedbu doživi kao napad.

5. Znaju kako doći do cilja

U sportu uvijek postoji nešto što želiš postići. Ući u početnu postavu, svladati neku tešku vještinu ili jednostavno postati bolji nego što si bio jučer.

Djeca tako uče da se do većeg cilja najčešće dolazi korak po korak. Ne mora svaki trening biti savršen i neće uvijek sve ići po planu. Važno je nastaviti i po potrebi nešto promijeniti.

6. Drugi mogu računati na njih

Kad si dio ekipe, ne možeš dolaziti samo onda kada ti odgovara. Suigrači računaju na tebe na treninzima i utakmicama, baš kao što ti računaš na njih.

Tako djeca uče što znači biti pouzdan. Kasnije se to može vidjeti i u sasvim običnim stvarima – držati se dogovora, ispuniti ono što si obećao i biti tu za ljude koji su ti važni.

7. Lakše se nose s pritiskom

Važna utakmica, svi gledaju, a rezultat ovisi i o tebi. Takvi trenuci mogu biti itekako stresni, a djeca koja treniraju s njima se susreću prilično rano.

S vremenom uče kako se smiriti i ne dopustiti da ih jedan stresan trenutak potpuno izbaci iz takta. A pritiska će, naravno, biti i kasnije u životu. Sport ih može naučiti da je on normalan dio života, ali i da ne mora preuzeti kontrolu nad načinom na koji će reagirati, piše Yourtango.

savjeti za roditelje Dijete ide na sport? Evo 5 stvari koje roditelji trebaju znati i kako ostati normalan dok traje sezona