Kad razmišljamo o ranom djetinjstvu, najčešće nam prvo padnu na pamet važni razvojni koraci, rutina spavanja i emocionalna povezanost između majke i bebe. No, nova istraživanja nas podsjećaju da mentalno zdravlje očeva u prvim dvjema godinama života djeteta ima ključnu i često zanemarenu ulogu u razvoju mališana.

Nedavna meta-analiza objavljena u časopisu JAMA Pediatrics, koja je obuhvatila 84 studije s tisućama očeva i djece, pokazala je jasnu povezanost između psihičkog zdravlja očeva i emocionalnog, kognitivnog i socijalnog razvoja djece. Taj utjecaj posebno je izražen u ranom djetinjstvu, koje je posebno osjetljivo razdoblje za razvoj.

Sretan Dan očeva Svaki muškarac može biti otac, ali samo neki mogu biti tata

Emocionalni teret nije samo na majkama

Za mnoge majke, ovi nalazi potvrđuju nešto što su dugo osjećale: emocionalno stanje partnera može utjecati na cijelu obitelj. Kada jedan roditelj u tišini pati, to može promijeniti emocionalni ritam cijelog doma, a posebno mališana.

Istraživanja su pokazala da su problemi poput tjeskobe, depresije i kroničnog stresa kod očeva povezani s emocionalnim poremećajima, kognitivnim zaostajanjem i socijalnim poteškoćama kod djece. Ti se obrasci javljaju tijekom dojenačke, predškolske i dječje dobi.

Zaključak je jasan: briga o mentalnom zdravlju očeva nije važna samo za njih same već i za dobrobit djece.

Kako prepoznati da otac možda ima problema

Problemi s mentalnim zdravljem kod muškaraca, osobito u razdoblju nakon rođenja djeteta, mogu se manifestirati drugačije nego kod žena. Stručnjaci ističu nekoliko znakova na koje treba obratiti pažnju:

• Emocionalno povlačenje ili razdražljivost: Neki muškarci izražavaju depresiju ili tjeskobu kroz ljutnju ili distancu.
• Gubitak interesa za stvari koje su ih prije veselile: Iznenadni gubitak interesa za hobije, druženja ili vrijeme s djecom može biti znak upozorenja.
• Problemi sa spavanjem ili kronični umor: Poremećaji sna, bilo nesanica ili pretjerano spavanje, zajedno s stalnim umorom, često se javljaju kod očeva.
• Izbjegavanje vremena provedenog s djecom: Povlačenje iz obiteljskih aktivnosti ili fizičko odsustvo, čak i kad su kod kuće, može ukazivati na emocionalno preopterećenje.
• Izražavanje osjećaja neuspjeha ili beznađa: Govorenje o osjećaju praznine, bezvrijednosti ili sumnji u sebe važan je znak da treba potražiti pomoć.

Ako prepoznaš ove znakove kod partnera, važno je pristupiti s razumijevanjem i podrškom. Reci mu da ste tu i da traženje pomoći nije znak slabosti, već korak prema osnaživanju. Terapeut ili liječnik mogu pružiti alate za nošenje s emocionalnim opterećenjem.

MOVEMBAR Tate i mentalno zdravlje: Zašto čak 45 % oklijeva govoriti o osjećajima