Tata objasnio zašto koristi 'uzice za djecu' unatoč osudama
Poznata stara izreka: "Prokleti ste ako to učinite, prokleti ste ako to ne učinite" primjenjuje se na mnoge izbore u životu - pogotovo kada je u pitanju roditeljstvo. I možda nitko ne zna to bolje od Clinta Edwardsa, tate i pisca koji stoji iza bloga No Idea What I’m Doing: A Daddy Blog. Nedavno je ovaj tata podijelio sliku svoje kćeri Aspen na tzv. 'uzici za djecu' kako bi pokazao drugima koliko je istinita ta izreka, a njegov post se ubrzo počeo širiti društvenim mrežama.
"Bili smo na sajmu. Stavio sam djece na uzicu, bez srama." A onda je objasnio dalje: "Ona je pomalo divlje dijete, i ta ju je stvar držala na putu i sprječavala je da gura ruke u stroj za sladoled i također, mene držala duševno zdravim." No ubrzo je nastavio objašnjavati da su prave poteškoće s divljim djetetom da ste prokleti kad nešto ne učinite i prokleti kad to učinite. "Sam čin stavljanja djeteta na uzicu i čuvajući je zapravo na sigurnom, doveo je do bezbrojnih pogleda i beskrajnih osuda stranaca."
Razmislite o tome: Svakodnevno čitamo, slušamo i gledamo tragične priče koje uključuju malu djecu, priče o djeci koja su odlutala, koja su nestala jer su roditelji na sekundu odvratili pogled. No, koliko god ima roditelja koji suosjećaju nakon što čuju slične priče, postoje više onih koji prebrzo svale krivnju na roditelje.
Često se govori kako treba pustiti djecu da slobodno rastu, sama istražuju i nađu svoju neovisnost na ovome svijetu, dok se istodobno govori da ne bismo smjeli biti 'helikopter roditelji'. Ipak, čim naša djeca budu ozlijeđena, suosjećamo s roditeljima diljem svijeta kojima se ista stvar dogodila. Iste minute kada se djeca, na koju se ne bi smjeli stavljati tzv. uzice za djecu, ponašaju kao djeca, kreću osude. I istog trenutka javljaju se roditelji koji tvrde da oni nikada tako nešto ne bi dopustili ili da se njima tako nešto nikad ne bi dogodilo. Jednostavno rečeno, govoreći o roditeljstvu i odgoju djece - nema pobjede.
"Činjenica je da, ako ne stavim Aspen na uzicu dok smo u zabavnim parkovima, zoološkim vrtovima, prepunim trgovačkim centrima ili sajmovima, ona bi bila izgubljeno dijete za koju biste čuli preko razglasa. Ona bi bila dijete koje bi se pojavilo na svakom Facebook računu, kao dijete koje je zalutalo, bez nadzora. Ona bi mogla biti dijete koje bi završilo u kavezu tigra u Zoološkom vrtu. Zato što je zbilja teško zadržati je da se ne kreće. Njezina znatiželja je nevjerojatna, a za tako malo osobu, brža je od bilo kojeg Olimpijca."
Na kraju dana, ovaj tata kaže da je lakše suočiti se s osudom drugih roditelja nego izgubiti dijete. I to je ono što je zapravo bitno."Učinit ću sve što mogu kako bih je zadržao izvan opasnosti, čak i ako to znači imati uzicu za djecu."