Kad dođu djeca, fokus se prirodno pomakne. No, ako zaboravimo jedno drugo, polako nestaje onaj temelj na kojem obitelj stoji – ‘mi’. Jako puno puta čujem nešto ovakvo: „nisam mislila da se nama može dogoditi da se krenemo uzimati zdravo za gotovo ili da će mi partnerski odnos pasti u drugi plan kad dođe dijete...“ i iskreno, to me ne iznenađuje.

Kad djeca dođu - sve se mijenja (i to je prirodno)

Apsolutno je potrebno i poželjno da se promjena dogodi. Promjena je jedini apsolut svega. Ona sama po sebi nije ni pozitivna ni negativna, nije problem ona kao takva nego je mi obojamo negativom. Mi se grčevito držimo za ono staro kad je vrijeme da nastupi novo. Strašna nam je. Bojimo se onoga što ne vidimo, onoga što je iza ugla. Istina je da ne možeš tražiti nove načine kako se uskladiti s novom obiteljskom dinamikom ako želiš stari život nazad ili ako u novi život pokušavaš ugurati stari način života. Kad prihvatiš da se sve mijenja i da je to čak poželjno, možeš graditi novu svakodnevicu svoje obitelji sada kad je u nju došao novi član.

Dolazak djeteta promijeni dinamiku, prioritete, način života, dnevne rutine, na već dosta obaveza dođe još tona toga (čega uopće niti nisi bila svjesna). Promjena se događa i jer si svjesna novih očekivanja koje imaš od sebe u ulozi mame i njega u ulozi tate, ali i u ulozi muža. O tome možeš istražiti više kroz ovu podcast epizodu. Uz to sve mijenja se i energija odnosa jer odnos prolazi kroz ogromnu transformaciju.

UNLEASHED PAROVI Umjesto da zbliži, beba često udalji partnere, a rješenje nudi jedinstveni program - UNLEASHED PAROVI

Transformacija partnerskog odnosa se ne smije dogoditi u potpunosti

Iako se transformacija partnerskog odnosa u roditeljski odnos mora dogoditi, ona se ne smije u potpunosti završiti. Zašto? Da bismo gradili dobar roditeljski odnos pun poštovanja, razumijevanja i uvažavanja, takav nam mora biti i partnerski odnos.

Kad se u odnosu događa jedna takva ogromna promjena, sve je na klimavim nogama, apsolutno sve preispituješ i analiziraš. Pokušavaš izgraditi sebe kao majku, dok on pokušava izgraditi sebe kao oca i onda to samo želite pripojiti u roditeljski odnos, pritom neznajući da to nije tako jednostavno. Jednako kao što se usklađujete kao par, tako se sad morate upoznati kao roditelji i iz temelja izgraditi roditeljski odnos. On nije u potpunosti nov, on ima temelje u partnerskom odnosu, ali je njegov produžetak, ne radi se o istom odnosu kako se često podrazumijeva.

Partenerski odnos kao najvažniji dio roditeljstva 

Od partnerskog odnosa sve počinje, od tebe i njega sve počinje. Zašto prestane?

Izabrala si njega iz nekog razloga, nešto te privuklo, izgradili ste odnos i sad kad ste postali roditelji  'odjednom'  ti sve smeta,  'odjednom ' se stalno svađate,  'odjednom' se uhvatiš da stalno prigovaraš. Stvar je u tome da dok ste pokušavali graditi roditeljski odnos i učili kako biti mama i tata, prestali ste biti par, prestali ste biti prijatelji, prestali ste biti ljubavnici.

Zaboravila si gledati na njega kao na ČOVJEKA, na svog čovjeka kojeg si s razlogom odabrala i kojeg s razlogom odabireš svaki dan. Koji su to razlozi?

Kako bi obiteljska dinamika bila zdrava, energija opuštena na način da svi žele boraviti u tvojoj obitelji, kako nitko ne bi hodao po jajima, glavni fokus ti mora biti partnerski odnos (a ne je li spustio dasku iza sebe).

Umjesto da ti je stalno u fokusu što kod njega ne valja ili što ne radi dobro, okreni fokus na sebe:

1. Kakva sam ja u ulozi žene, partnerice? Bi li ja provodila vrijeme sa sobom takvom?

2. Jesam li s njim više u ulozi mame ili ljubavnice?

3. Što radim da se povežem s njim, da mu se približim, umjesto onog što bi ON trebao raditi da bi vama bilo bolje?

U dobru i zlu Psihoterapeut objasnio što je 'normalna bračna mržnja': Sklad, nesklad, popravak - to je normalan ritam