Što je 'Touched Out' sindrom, zašto je normalan i kako se nositi s njim?
"Kad bi moj muž dolazio kući s posla, bila sam očajna i željela sam razgovarati s nekim o bilo čemu, samo da to bude normalan razgovor dvije odraslih osoba koje razumiju jedna drugu i ne bacaju hranu na pod ili u zid kada su frustrirane. No, u isto vrijeme željela sam i žudjela sam za fizičkom udaljenošću. Željela sam ustati se, istegnuti se, opustiti ruke i ne osjećati težinu svojeg djeteta na njima. Samo nekoliko trenutaka čistoga mira", rekla je Carolyn Wagner, terapeutkinja i majka malene djevojčice za Motherly.
"Ponekad je taj osjećaj malenih ručica koje me grle i dodiruju, traže isključivo mene bio neodoljiv. Iskreno, većinu vremena bio je takav, no bilo je trenutaka i kada sam osjećala 'touched out' sindrom. Kada je sve što sam željela - bilo da me prestane vući za kosu, da me prestane hvatati za prste ili hodati mi po nogama jer tu sam, sjedim pored nje i igramo se, ali moja prisutnost nije dovoljna, moje dijete sve što je htjelo je skakati po meni", iskreno je priznala Wagner.
Kako navodi, važno je napomenuti da se ovdje ne radi o tome da majkama njihovo dijete smeta. Više od svega majke vole osjećaj kada hrane svoje dijete, kada se igraju s njim te kada zajedno stvaraju uspomene. No, ovdje nije riječ samo o fizičkom dodirivanju, već i o potrebi djeteta, a sve to dolazi u vrijeme iznimne izmorenosti te promijene hormona.
Novorođenče je u potpunosti ovisno o drugima kada je u pitanju preživljavanje, pogotovo u prvim mjesecima svoga života. Majke im od začeća tu 'ovisnost' pružaju i dopuštaju nehotice, jer dijete se nalazi u njima i tada majke 'slušaju' svoje tijelo i time zadovoljavaju potrebe svoje bebe.
No, nakon rođenja drugačija je priča. Kao majka dežurna si 24 sata dnevno za svoje dijete i neumorno radiš na brizi o njemu. Ne postoji trenutak u tvojem životu u kojem će netko više biti ovisan o tebi. Stoga, kada se tvoje dijete fizički ne želi odvojiti od tebe, iako mu u tom trenutku zaista nisi toliko potrebna, dolazi do 'touched out' sindroma. Ti u tom trenu ne osjećaš manjak želje za svojim djetetom ili ljutnju prema djetetu, već osjetiš da je vrijeme da na trenutak netko drugi, po mogućnosti tvoj partner, preuzme većinsku brigu o njemu kako bi ti mogla dobiti malo vremena za sebe, prenosi Motherly.
Također, zbog 'touched out' sindroma može doći i do toga da jedno vrijeme doslovno ne želiš da te itko dodiruje, prenosi Parents. Ne samo dijete, već i tvoj partner, a to se može proširiti i na vašu spavaću sobu. Dakle, zbog isrcpljenosti, nervoze i izbjegavanja dodira, može doći i do manjka intime ili do lošijih partnerskih odnosa nakon negog vremena. Stoga, važno je poraditi na tome, a evo kako to možeš napraviti.
Bitno je imati vrijeme za sebe
Odgovor na pitanje zašto ponekad roditelji osjete 'touched out' sindrom, koji mnogi povezuju i s burnout sindromom, može se pronaći i u novoj studiji čiji su rezultati prikazali da roditelji općenito, ali majke posebno, imaju samo 32 minute za sebe na dan. Stoga, u svom tom 'kaosu', bitno je da pronađeš malo vremena za sebe.
Vrijeme za tebe može značiti - desetominutno tuširanje, petnaestominutnu kavu na terasi, epizodu jedne serije, popodnevni odmor ili gledanje filma s prijateljicama. Naravno, ne postoji jedan i ne postoji ispravni način za sve. Odgoj, način života, posao kojim se bavite ti i tvoj partner, sve to utječe na vaš način života, na vaše navike i vaše vrijeme. Stoga, svaka djevojka ili žena na drugačiji će način iskoristiti svoje slobodno vrijeme koje joj je, osjetila ona 'touched out' sindrom ili ne, prijeko potrebno.
Mary Kay Fleming, znanstvenica specijalizirana za razvoj djeteta i odgoj, navela je za Parents kako su tri koraka ključna ako osjećaš 'touched out' sindrom:
- Odmori se - "Odmor u ovakvim situacijama može biti apsolutno najbolji tretman", kaže Fleming. "Majke trebaju vrijeme za sebe, kako bi 'napunile' baterije te kako bi se malo osvježile. Ako ga ne možeš pronaći, razgovaraj sa svojim partnerom ili potraži pomoć ili savjet kod drugih, kod prijateljica koje su također majke ili kod stručnjaka - bilo u vidu pomoći u kući ili razgovora s terapeutom. Za što god se odlučila, prvo probaj s jednostavnim vremenom za sebe od 15 minuta, ako to nije dovoljno, povećaj odmor na pola sata i tako sve dok ne nađeš onu granicu koja će pomoći tebi, ali i tvom djetetu isto jer ona kada se vratiš da ponovno pripaziš na njega imat ćeš i više energije za njega."
- Zanemari nerealna očekivanja - "Drugi neprijatelj svake majke, nakon umora i nedostatka vremena za sebe, svakako su nerealna očekivanja", navodi Fleming. "Ako očekuješ i misliš da djetetu trebaš dati 100% sebe, nećeš izdurati dugo. Nitko ne može dati cijelu sebe, 24 sata na dan, 7 dana u tjednu. Budi ljubazna prema sebi, ali i znaj svoje granice. Odgoj je zajedništvo i u redu je trebati pomoć."
- Usmjeri se na druge stvari - "Briga o samoj sebi korisna je za vlastito blagostanje. Stoga, ako ti u jednom trenu bude dosta toga da se pod tvojim nogama nalazi pas kojeg treba nahraniti, da te za ruku vuče dijete koje se ne želi samo igrati i da te u pozadini doziva partner ili partnerica, pobrini se prvo sama za sebe. Tek nakon što ćeš se ti sama osjećati dobro, moći ćeš svoju iskrenu i punu podršku i pažnju pružiti drugima. Stoga, bilo da je riječ o odlasku na večeru s prijateljicama, odlasku u kino ili na masažu, nemoj zaboraviti na svoje potrebe", zaključila je Fleming.