Roditelji koji odgajaju iznimnu djecu drže se jednog univerzalnog pravila
Danas je lakše nego ikad uspoređivati svoje roditeljstvo s tuđim. Društvene mreže pune su savjeta, obiteljskih profila i naizgled savršenih trenutaka, zbog čega se mnogi roditelji pitaju rade li dovoljno i odgajaju li svoju djecu na pravi način.
No filozof Julian de Medeiros smatra da uspjeh u roditeljstvu ne bismo trebali mjeriti dječjim postignućima i prekretnicama, nego nečim puno jednostavnijim, osjećajem sigurnosti koji djeci pružamo i slobodom da postanu ono što jesu.
U videu objavljenom na TikToku podsjetio je na poznatu misao njemačkog pjesnika Johanna Wolfganga von Goethea, prema kojoj dobri roditelji djeci daju dvije stvari: korijenje i krila.
Korijenje znači osjećaj pripadnosti i bezuvjetnu ljubav
Prema filozofu, korijenje predstavlja sve ono što djeca dobivaju od svojih roditelja: osjećaj doma, bezuvjetnu ljubav, vrijednosti i uvjerenje da su prihvaćena upravo takva kakva jesu.
To je spoznaja da uvijek postoji mjesto na kojem su voljena, čak i kada pogriješe ili prolaze kroz teško razdoblje.
Roditelji koji djeci daju korijenje uče ih odakle dolaze i stvaraju temelj povjerenja i sigurnosti koji će ih pratiti cijelog života, piše Yourtango.
Krila su sloboda da istražuju svijet
No ljubav nije dovoljna ako uz nju ne dolazi i sloboda.
„Dobar roditelj radi dvije stvari: bezuvjetno voli svoje dijete, ali ga je također spreman pustiti da bude ono što jest“, kaže de Medeiros.
Dati djetetu krila znači poticati njegovu samostalnost, dopustiti mu da istražuje svijet, donosi vlastite odluke i gradi svoj put.
To ne znači odgurnuti dijete od sebe ili ga prisiliti da se što prije osamostali, nego mu dati sigurnost da uvijek ima mjesto kojem se može vratiti.
@julianphilosophy A good oarent gives their child two things. The first are roots. The second…#parents #parenting #mother #father ♬ original sound - Julian de Medeiros
Dom bi uvijek trebao biti sigurno mjesto
Filozof ističe da je u mnogim društvima uvriježeno mišljenje da bi se djeca nakon punoljetnosti trebala potpuno osamostaliti i više ne računati na roditelje.
No stvarnost izgleda drukčije.
Zbog visokih troškova života i sve težeg osamostaljivanja, mnogi mladi odrasli i dalje žive s roditeljima ili im se vraćaju u teškim razdobljima života.
I to, smatra de Medeiros, ne bi trebalo promatrati kao neuspjeh.
Naprotiv, roditelji bi trebali odgajati djecu tako da znaju kako ih kod kuće uvijek čeka podrška i sigurno mjesto. Jer djeci su potrebna i korijenje i krila – hrabrost da odlete i sigurnost da se uvijek imaju kamo vratiti.