Čini vam se da ste dostigli svoj cilj: posvojili ste dijete i time jednom ljudskom biću omogućili dom, mjesto u vašem srcu, doživotnu obitelj… Što očekujete? Osjećaj smislenosti i svrhovitosti, posebno osjećaj da ste učinili veliko djelo samim činom usvojenja (i za sebe i za posvojeno dijete) prelijeva se vašim bićem i želite izgrađivati odnos sa posvojenim djetetom.

Ne znate ni sami kako početi, ali počinjete kako znate i umijete: od kuhanja jela koje dijete voli, do kupovanja odjeće vašem djetetu i svega drugog što djetetu nedostaje ili bi mu moglo nedostajati.

Dijete, osobito starije posvojeno dijete, se u svemu tome ne snalazi. Primjećujete da ne iskazuje zahvalnost tako lako, da mu se dodiri nježnosti ne sviđaju baš jako, ili ne sviđaju uopće, da se povlači u sebe, povremeno je jako razdražljivo…

Zbunjeni ste - ne bi li trebalo biti zahvalno barem malo više? Zašto na nježne upite odgovara kao da mu idete na živce? Zašto ponekad reagira tako histerično prema vama? Ponekad i prema drugima? Zašto uporno odbija vašu ruku podrške i izgleda kao da je ljuto na cijeli svijet? 

Bunt u pubertetu

Možda je do sada sve bilo u redu, ali eto, stiže pubertet i vaše dijete se stubokom promijenilo. Od dragog i milog djeteta postalo je buntovnik i pokazuje otpor prema svemu što dolazi s vaše strane. Čini vam se da je sa svima pristojnije nego s vama. Što sada? Ili možda buntovništvo iskazuje prema svima u svojoj blizini?

Što sada? Što sada? - zvoni vam u glavi. Iskušali ste mnoge tehnike - kazne, nagrade, dosljednost, pokušaje, manji džeparac, zabranjivanje tv-a ili računalnih igrica, preskakanje gledanja omiljenih serija, ali čini se kao da ništa ne pomaže. Vaše dijete je sve dalje od vas, a vi ne znate kako do njega.

Kako se osjeća posvojeno dijete?

Zaista, što sada? Prije svega, prisjetite se da  vaše dijete nije imalo adekvatnu skrb kada mu je bila potrebna i da mu je s time narušeno povjerenje prema odraslim osobama. S osjećajem nepovjerenja u sebi vaše dijete teško prihvaća nježnost i brigu osoba oko sebe, ima potrebu otkloniti to od sebe iako mu baš to tako snažno treba. 

Zašto? Zato što to nije primilo kada mu je to bilo potrebno, zato što nosi ljutnju i otpor prema svima koji su to imali, pa čak i prema onima koji mu to daju sada – sada kada je 'prekasno' jer je već osjetilo u svom životu deficit pažnje, ljubavi, topline, mira, sada kada je već dobrano osjetilo bol i samoću i ostavljenost.

Vaše dijete kao da iznutra vrišti: Gdje ste bili do sada? Zašto me ranije niste našli i odveli me daleko od nebrige, nepažnje, nemara i ne-ljubavi za mene? 

Ili možda: Zašto su okolnosti oko mene bile takve da se moram sada privikavati na tebe i prihvaćati tvoju ljubav? Zašto ne mogu biti uz svoje roditelje i primati od njih ljubav od koje raste svako dijete? 

Ili možda: Zašto nisam rastao u domu u kojem sam se rodio i zašto me ne odgajaju moja biološka majka i otac? 

Kako pomoći i djetetu i sebi?

Kako vi možete reagirati? Prije svega, važno je da imate grupu podrške sastavljene od osoba koje su također roditelji posvojene djece. Zajedno je sve lakše. Čut ćete druga iskustva. Osjetit ćete da niste sami. To je veliko olakšanje. Grupa podrške je također besplatna, a jednoj od takvih grupa možete se pridružiti u Udruzi za kreativni i socijalni rad u Lopatinečkoj 17 u Zagrebu, četvrtkom od 18 do 19.30 sati.

Možete koristiti pomoć psihoterapeuta u individualnom savjetovanju. Psihoterapeut će vam pomoći da s posvojenim djetetom razvijate sve veću privrženost i bliskost. Pomoć psihoterapeuta je za roditelje posvojene djece besplatna, a također ju možete dobiti u Udruzi za kreativni i socijalni rad.

Možete sami pokušati razviti zajedničke male rituale između vas i vašeg djeteta: promotrite u čemu vaše dijete uživa i pridružite mu se u tome. Za manju djecu je to obično maženje, valjanje na podu, škakljanje, čitanje priča, zajedničko gledanje crtića, uspavljivanje, zajedničke aktivnosti vezane uz svakodnevnicu: biranje odjeće za sutra, pranje posuđa i igranje sa sapunicom, pravljenje kolača, osobito je djeci drago pravljenje valjušaka od krumpira ili gnječenje bilo kakve smjese, zajedničko crtanje…

Za veću djecu to može biti zajednički odlazak u kino, zajedničko slušanje glazbe ili gledanje filma, čak i igranje računalnih igrica (uz ograničeno vrijeme trajanja ove aktivnosti), zajedničko kuhanje (osobito neobičnih jela), igranje zanimljivih društvenih igara, prakticiranje zajedničkog sporta (bicikliranje, plivanje, planinarenje i sl.), zajedničko upisivanje zanimljivih tečajeva (tečaj preživljavanja, tečaj samoobrane, tečaj kreiranja web stranica i sl.) 

Ovdje su nabrojene samo neke ideje kako razvijati odnos s posvojenim djetetom… Vi ćete sigurno pronaći vlastiti put, a mi ćemo vam rado, kao i do sada, biti podrška!

Više info: www.uksr.hr