Ovo je 5 stvari o kojima ne biste trebali razgovarati pred djecom
Kad ih zoveš i govoriš što moraju napraviti, gotovo nikad te ne čuju. Ili te „ne čuju“. Ali zato kad hoćeš nešto reći samo partneru ili samo prijateljici ili susjedi, pa se utišaš i potiho šapneš ono što ne želiš da dopre do svačijih ušiju, onda su dječje uši veće od Dumbovih i oni apsolutno sve čuju. Ne moraš se uopće obratiti njima, jer oni kao da imaju posebna osjetila za riječi koje mi ne želimo da čuju.
A zašto ne želimo da čuju? Nije samo do tog da se govori o njima, nije samo onda kad govoriš nešto što bi ih moglo povrijediti, a nije uopće bitno. Neke teme jednostavno nisu za dječje uši i gotovo. Nekad stvari koje mi gledamo iz jednog aspekta, oni vide iz nekog sasvim drugog i to ih „pokvari“ na način na koji ne želimo.
No, koje su to teme o kojima nikad ne bi trebalo razgovarati pred djecom? Na stranici Buzzfeed pitali su stručnjake da kažu koje su to teme. Evo što su rekli:
5 stvari o kojima odrasli ne bi trebali govoriti pred djecom:
1. Tijela ljudi
Kad odrasli loše govore o vlastitom tijelu ili tijelu drugih ljudi, djeca primjećuju i mogu internalizirati te negativne poruke, rekla je bračna i obiteljska terapeutkinja Brianne Billups Hughes.
„Djeca su poput spužve, upijaju sve što čuju. Ako svjedoče da su odrasli kritični prema samima sebi, to može dovesti do problema sa samopouzdanjem i iskrivljenom slikom o sebi dok rastu.“
I ne radi se samo o negativnim komentarima jer nisu samo negativni komentari štetni ako ih dijete čuje. Čak i ako su komentari pohvalni, to može kod djece izazvati prekomjernu zabrinutost za vlastiti izgled.
2. Kritika roditelja ili skrbnika
Dijete ne smije slušati od jednog roditelja loše komentare ili kritike na račun drugog roditelja ili skrbnika. I nije važno razgovaraš li s djetetom izravno ili razgovaraš s nekim kada je dijete u blizini i može načuti. Dijete koje sluša negativne komentare o roditelju, može se osjećati kao da mora odabrati stranu ili da je ono odgovorno za popravljanje te situacije, što može štetiti njegovom osjećaju sigurnosti.
„To također može zategnuti odnos s kritiziranim roditeljem budući da ga oni sada vide kao 'nedovoljno dobrog'", rekla je klinička psihologinja Laura Markham, te dodala da se dijete s druge strane osjeća krivim jer o svom roditelju razmišlja u negativnom svjetlu.
3. Komentari koji uspoređuju dijete s bratom ili sestrom
Stručnjaci savjetuju roditeljima potpuno izbjegavanje komentara koji uspoređuju jednog brata i sestru s drugim. Takve usporedbe mogu dovesti do nezdravog natjecanja između braće i sestara, pa i do povećanog sukoba.
„To nam intuitivno ima smisla jer možemo vidjeti kako potiče ljutnju, ljubomoru i nesigurnost. Ali to vrijedi i za pozitivne poruke, koje također potiču natjecanje,” rekla je Markham.
Na primjer, ako kažeš svom djetetu: „Ti si moja dobra curica. Nikada me ne gnjaviš kao tvoj brat.” Tada dijete ne samo da osjeća pritisak da zadrži svoje mjesto „dobrog“ djeteta, već je i motivirano da učini sve da brat ili sestra zadrže svoju ulogu „lošeg“ djeteta.
4. Problemi s novcem
Kada djeca čuju da su roditelji pod stresom zbog nekih stvari povezanih s novcem, oni će iz tog izvući vlastite zaključke, a pritom će često pretpostavljati najgore. Djeca, naime, nemaju razvijene kognitivne alate za potpuno razumijevanje financija.
„Djeca mogu misliti, na primjer, da će obitelj izgubiti dom ili da neće moći kupiti hranu, čak i ako situacija nije tako ekstremna“, rekla je dječja psihologinja Ann-Louise Lockhart. „Ovaj strah može dovesti do povećane tjeskobe i, kod neke djece, osjećaja krivnje da su 'teret' ako im trebaju stvari poput novih cipela ili potrepština.“
To ne znači, naravno, da djeca moraju misliti da imate jako puno novca, ako ga nemate i to ne znači da djeca moraju dobiti sve što požele, jer ima novca za sve. Ako djeca moraju nešto znati u vezi obiteljske financijske situacije, treba im to objasniti jasno i koncizno, smirenim tonom. Ako morate pripaziti na novac, treba im to jasno i pažljivo reći.
5. Komentari koji veličaju korištenje alkohola ili droga
Nekad se mi, odrasli, znamo šaliti na račun alkohola na način da se čini kao da je alkohol uistinu zabavan ili normalan. Takvi razgovori ne bi trebali doprijeti do dječjih ušiju, jer mogu u dječjim glavama stvoriti nezdrave stavove prema alkoholu, a kamoli prema drogama.
„Djeca su podložna dojmovima, a slušanje odraslih kako pozitivno govore o konzumiranju alkohola ili droga, čak i u šali, može kasnije postaviti temelje za znatiželju ili rizična ponašanja r u životu”, objasnila je obiteljska terapeutkinja Brianne Billups Hughes, te dodala: „Važno je modelirati odgovorno ponašanje i izbjegavati da te tvari izgledaju glamurozno ili bezopasno.“