Neuroznanstvenica otkrila zašto mnoge mame stalno osjećaju krivnju i kako si pomoći
Novo istraživanje koje je proveo Teleflora pokazalo je da čak 91 posto mama osjeća majčinsku krivnju, a gotovo tri četvrtine njih ponekad ima osjećaj da ne rade dovoljno za svoju djecu. Kod milenijalki taj broj raste na čak 95 posto.
No neuroznanstvenica dr. Kyra Bobinet kaže da problem možda nije u tome što mame rade „premalo“, nego u tome kako njihov mozak obrađuje osjećaj pogreške i neuspjeha.
U mozgu postoji „alarm za neuspjeh“
Dr. Bobinet objašnjava da se duboko u mozgu nalazi mali dio zvan habenula, koji djeluje poput alarma za pogreške.
Njegov je posao prepoznati trenutke kada nešto pođe po zlu: kada pogriješimo, budemo odbijeni ili imamo osjećaj da nismo dovoljno dobri. Kada se aktivira, može smanjiti motivaciju, raspoloženje i osjećaj nade.
Drugim riječima, onaj težak osjećaj nakon što si viknula na dijete ili zaboravila nešto važno nije samo „u tvojoj glavi“ riječ je o stvarnoj reakciji mozga.
„Majčinska krivnja nastaje kada se taj sustav stalno aktivira mislima poput ‘trebala bih’, ‘nisam dovoljno dobra’ ili uspoređivanjem s drugima“, objašnjava dr. Bobinet.
Problem nije pahuljice za večeru, nego priča koju si govorimo
Ne reagira mozak nužno na samu situaciju, nego na značenje koje joj pridajemo.
Ako u sebi nosimo uvjerenja poput:
- „Dobre mame uvijek imaju sve pod kontrolom“
- „Nikada ne smijem pogriješiti“
- „Djeca uvijek moraju jesti zdravo“
- „Moram biti strpljiva u svakom trenutku“
...onda i mala pogreška može zvučati kao dokaz da nismo dovoljno dobre mame.
„Mozak tada ne reagira na pahuljice za večeru, nego na misao: ‘Ja sam loša mama’“, kaže dr. Bobinet.
Dodaje i kako društvene mreže često dodatno hrane taj osjećaj jer neprestano gledamo druge mame koje djeluju organizirano, smireno i savršeno.
Pokušaj da budemo „još bolje“ često samo pogorša problem
Mnoge mame na osjećaj krivnje reagiraju tako da pokušavaju još više: više aktivnosti, više truda, manje odmora i još veći pritisak na sebe.
No dr. Bobinet kaže da upravo tu mnoge žene upadnu u začarani krug.
Nemogući standardi dovode do iscrpljenosti. Iscrpljenost dovodi do pogrešaka. Pogreške stvaraju još veći osjećaj krivnje. A onda ponovno pokušavamo biti „savršene“.
„Što više pokušava nadjačati osjećaj krivnje savršenstvom, mozak ima više prilika tražiti nove pogreške“, objašnjava.
Što zapravo pomaže?
Dobra vijest je da se način na koji mozak reagira može mijenjati.
Dr. Bobinet kaže da pomaže kada svjesno promijenimo način na koji razgovaramo same sa sobom.
Umjesto: „Ja sam loša mama“, pokušati razmišljati: „Ovo nije prošlo kako sam htjela. Što mogu sljedeći put napraviti drukčije?“
Ona takav pristup naziva „iterativnim načinom razmišljanja“ odnosno gledanjem na roditeljstvo kao na proces učenja, a ne kao na ispit koji moramo položiti bez greške.
„Ne moraš sve znati odmah. Roditeljstvo nije nešto što moraš savršeno odraditi iz prvog pokušaja. Učiš putem“, kaže dr. Bobinet.
Osjećaj krivnje često govori koliko ti je stalo
Na kraju, dr. Bobinet želi mamama poručiti nešto što mnoge rijetko čuju: Intenzivan osjećaj krivnje najčešće nije dokaz da si loša mama nego da ti je jako stalo.
„Glas koji ti govori da ne radiš dovoljno nije tvoje pravo ja. To je spoj načina na koji mozak reagira i ogromnih očekivanja koja društvo stavlja pred majke“, kaže za Mother.ly.