"Svoje slobodno vrijeme uvijek provodimo skupa, cijela obitelj na okupu. Jedino subotom cure imaju crtanje, no ostali dio tjedna, nakon posla i škole, svi četvero smo uvijek zajedno", kaže Lea Brezar, majka 12-godišnje Mie i sedmogodišnje Jane. Sa suprugom Slavišom u braku je 10 godina, a ukupno su zajedno, kako Lea kaže, predivnih 18 godina i vode vlastitu tvrtku, agenciju Dhar media.

"Preko tjedna smo često kod baka na druženju, a vikendom ponekad volimo ručati u nekom restoranu. Odlazimo na izlete u okolicu Zagreba, obilazimo znamenitosti. Obožavamo tvrđave pa smo ovog ljeta obišli i dosta tvrđava u okolici Šibenika i Drniša. Volimo i igru kod kuće, šetnje gradom ili našim naseljem, vožnje biciklom...", ispričala nam je Lea što to njezina obitelj radi u slobodno vrijeme.

Napisala knjigu potaknuta svađom svojih kćeri

U izdanju Dvostruke duge nedavno joj je objavljena knjiga 'Crveni planet', prekrasno ilustrirana, jednostavna, a duboka priča za djecu. Na početku knjige stoji posveta njezinim kćerima, za koje je i smislila ovu priču o ljutnji i ljubavi. U njoj opisuje zeleni planet, koji pod utjecajem ljutnje i grubosti njezinih stanovnika pocrveni. Tada se pojavljuje personificirana Ljubav, posije sjeme svoga strpljenja, brižnosti i ljubavi u srca svih ljudi i čeka da ono izraste.

"Knjiga Crveni planet nastala je kao priča za laku noć za moje curke. Dok su bile mlađe, što je bilo donedavno, često smo čitali pred san. Ja oduvijek pišem pa sam sklona izmišljanju različitih priča s porukom kako bih im približila određeni problem i objasnila način njegova razumijevanja. A curke, kao sve kćeri, ne uspiju da se ponekad i ne posvade. Tako je jedna njihova svađa u nizu završila pričom o tome kako nas ljutnja izobliči i oboji u crveno. Ako na pravi način ne podjelimo svoje osjećaje sa svijetom, oni nas truju, u nama bujaju i luduju. Pod tim lošim emocijama sve oko nas stradava, a ponajprije mi. 

Kako ja čvrsto vjerujem u ljubav i uvjerena sam da ona zaista može otopiti i najhladnije srce, umiriti najgori nemir i osvjetliti svaki put, ispričala sam Mii i Jani priču za laku noć koja im je trebala pokazati kako je strpljenje i suosjećanje sjeme koje je u nama posadila ljubav i kako svakim danom, ako mu dozvoliš, ono buja", kaže nam Lea.

Njezina se priča odmah svidjela djevojčicama, poslije su o njoj još razgovarale, a s glavnim likom, gospođicom Ljubav, ipak su najbolje poistovjetile tek kada je u osvanula na ilustracijama njezine prijateljice Irine Steiger, koje se nalaze i u knjizi. "Sada Jana, kad je pred san, a osjeća da ju je strah, traži utjehu u čitanju priče Crveni planet, Miss Ljubav je umiruje", otkriva njezina mama.

Oduševljenje Waldorfskom pedagogijom

Budući da joj obje kćeri idu u Waldorfsku osnovnu školu, pitali smo Leu što vidi kao najveće prednosti tog drugačijeg pristupa obrazovanju. Prepričala nam je jednu situaciju iz šestog razreda, u koji ide Mia:

"Kod njih se pojedini predmeti obrađuju u epohama, odnosno nekoliko mjeseci u nizu, a u epohi zemljopisa ove su godine učili Europu. Na kraju epohe, svi šestaši imali su predstavljanje jedne zemlje za koju su radili referat. Nakon jednosatnog nastupa i šetnje Europom, između referata su pjevali različite pjesme. Započeli su sa Rusijom, zatim nas uspavali španjolskom uspavankom, pa nakon toga probudili makedonskom 'Ubavo devojče' uz koju su plesali. Svoje izlaganje razred je završio posebnom pjesmom koju su tako rado pjevali. Čula sam je i proteklih mjeseci u našem domu iz Miina grla, no nisam znala za što je sprema. Učiteljica ju je ovako najavila: 'Mi smo obradili mnoge države u Europi, no tu je još jedan značajan narod koji nema svoju državu.' Naravno da se radi o Romima i njihovoj najpoznatojoj pjesmi 'Ederlezi'.

Posebno me oduševljava to povezivanje sa svim nacijama, sa zemljama, običajima, ta multikulturalnost koja djeci pomaže da uvide da smo svi posebni i značajni na svoj način, koliko god drugačiji bili. Ono što je kod Waldorfa prekrasno je ta snažna veza koja se stvara među učiteljem i svakim djetetom u svih osam godina koliko imaju razrednog učitelja. Ta bliskost pomaže da djeca u učitelju vide prijatelja no, istovremeno i autoritet koji ih podučava i usmjerava", slikovito nam je odgovorila Lea te napomenula kako škole u Finskoj u svojem kurikulumu imaju 50 posto waldorfskog kurikuluma, a finski sustav obrazovanja slovi kao najkvalitetniji u svijetu.

Za sebe i supruga, Lea kaže da promatraju svoju djecu kao bića s više aspekata - kao um, tijelo i dušu, i da su u waldorfskoj pedagogiji, koja ima iste temelje, pronašli ono što su otprije intuitivno radili kroz odgoj.

'Važno nam je da djeca nauče voljeti sebe'

"Nama je najvažnije da smo uvijek iskreni jedni prema drugima, ma koliko teška ta istina bila. Trudimo se puno razgovarati o svakodnevnim problemima koje život donosi. Naša starija kći je u pubertetu, razdoblju koje je prilično izazovno za neke roditelje, kao i za djecu, a tako je i nama. No stalno ponavljanje da je važno razgovarati i još važnije izreći osobne frustracije, pomaže da to razdoblje prođe lakše. Druga stvar koja nam je važna je da djevojčice odrastu u dobre i poštene ljude, što im dajemo svojim primjerom. I povrh svega da se nauče voljeti", ističe Lea te nam, za primjer, priča zgodu otprije nekoliko dana koja na jednostavan način oslikava koiko u tome uspijevaju:

"Kad sam nakon Badnje večeri, pranja suđa te cjelodnevnog pripremanja, sjela kako bih si nalakirala nokte, Jana me tražila da ih nalakiram njoj. Rekla sam kao ću to učiniti kad završim svoje, a ona mi je pomalo zajedljivo uzvratila: 'Ti misliš samo na sebe.' Na to sam je pitala ne misli li da sam nakon današnjeg dana zaslužila da to prvo sebi napravim, a ona mi je odgovorila: 'Pa da, moraš se malo i ti odmoriti.'"

Na kraju 2014. pitali smo Leu i kakvi su joj planovi za 2015. "Da budemo bolji ljudi nego što smo bili u ovoj godini. Da još više praštamo i razumijemo jedni druge. Da prepoznajemo vlastite greške i da se mjenjamo. Što se tiče Crvenog planeta, planiram promovirati knjigu jer ima misiju: podsjetiti nas sve da više volimo", rekla nam je.