'Nakon što smo dobili bebu, odlučili smo se riješiti psa'
Voljeli smo ga. Prije nego što smo dobili sina, i još prije nego što smo se vjenčali, Levi i mi smo bili obitelj. Svake večeri smo planirali što ćemo sutra raditi, u koji park ići, na izlete... Zdjele su mu bile pune samo najbolje hrane. Njegove fotografije dominirale su na našim društvenim mrežama. Bio je naš najbolji prijatelj.
Kada sam zatrudnjela s našim prvim djetetom, Levi nismo smatrali obiteljskim kućnim ljubimcem - on je bio stariji brat. A kad smo doveli našeg sina kući iz rodilišta, oči su nam se napunile suzama kad smo vidjeli 60-kilogramsku 'mrcinu' kako njuška našu bebu i stavlja svoju divovsku glavu pokraj uspavane bebe. Svako oklijevanje koje smo imali o pretvaranju naše trostruke obitelji u četveročlanu obitelj potpuno je nestalo.
Ta mirna idilična scena trajala je sve do prve zime našeg sina. Kad se zamrznuta i neprivlačna zemlja odmrzla u proljeće, Levi je nastavio biti stariji brat pun ljubavi. On je nastavio biti naš prijatelj. Ali on se nekako promijenio. Levi više nije pokazivao znakove uzbuđenja kad smo ga odveli u auto, jer je znao da ne ide u park za pse. Nije nas pratio u drugu sobu kad smo ustali s kauča, jer je znao da su naše ruke sada tu za bebu. Vidjeli smo smiješnu razigranost koja je polako nestajala iz Levi. Znali smo da je to naša krivnja. Ovaj odani i voljeni pas nastavio je svoje potrebe gurati pod tepih sve zbog nas, zbog svoje obitelji.
12 savjeta kako pripremiti psa na dolazak bebe
I dok smo još Levija voljeli kao člana obitelji, hranili ga najboljom hranom i dijelili njegove slike zajedno s našim sinom, više nismo planirali zajedničke vikende s njim. Svi planovi su nam se bazirali na bebinim potrebama. A onda, donijeli smo obiteljsku odluku koja ga nije uključivala, i dovela je u pitanje našu sposobnost da mu pružimo život koji je zaslužio.
Odlučili smo imati još jednu bebu.
Koliko god smo voljeli Levija, nismo više mogli žrtvovati njegovu sreću. Ovaj odani i voljeni pas lako bi nastavio gurati svoje potrebe pod tepih za svoju obitelj, za nas. Ali mi mu to nismo mogli dopustiti. Nakon nekoliko mučnih mjeseci pokušaja i neuspjeha u slaganju rasporeda kako bismo mu pružili istu razinu pažnje koju smo dobili prije nego što smo postali roditelji, donijeli smo tešku odluku koja mu je omogućila najbolji mogući život. Levi smo pronašli novi dom.
Koliko god još uvijek boli što nema našeg psa s nama, ne žalimo zbog naše odluke.
U toj prvoj godini roditeljstva bilo je mnogo trenutaka koji su me ostavili da se osjećam krivom ili da je to neuspjeh, ali malo je onih sirovih trenutaka kao što je ovaj. Ne samo da sam izgubila svog najboljeg prijatelja, već sam osjećala da sam iznevjerila jednu od svojih beba. Osuđivala sam sve roditelje koje bi napustili svoje ljubimce kada su postali roditelji, tvrdeći kako ja to ne bi nikada napravila. Ne mojem Leviju - on je bio obitelj.
Ali morala sam priznati da ne mogu biti svima sve. Život mi se okrenuo za 180 stupnjeva, i taj novi život je stavio mog sina iznad svega, a moje potrebe ispod onih koje sam voljela. To je uključivalo Levi. Stoga sam morala prihvatiti da su moja tuga i krivnja dio paketa koji je poboljšao kvalitetu života Levi.
Koliko god me boli što nema našeg psa s nama, ne žalimo zbog naše odluke. Jedna od prekrasnih osobina koju Levi ima je njegova sposobnost za ljubav, tako da se ne brinemo da se nije povezao sa svojom novom obitelji. Znamo da je on jednako zaljubljen u njih kao što je bio u nas. A za mene je dovoljno znati da je Levi sretan.
Jedna od najtežih odluka koju sam ikada donijela je također jedna od najboljih.