Najljepši dio porodiljnog za mene je igra s bebom
Mojoj Vrtirepki je već 5 mjeseci i svakim danom me sve više veseli i iznenađuje! Definitivno najljepši dio porodiljnog za mene je igra. Kao nesuđenoj teti u vrtiću i vrlo razigranoj osobi - ovi dani iza i ispred mene su ostvarenje snova.
Nevjerojatno je koliko malo je potrebno da se vratim u prošlost koja mi izmami osmijeh na lice - dovoljan je miris Lorenine kašice da me podsjeti na vrtić, već davno zaboravljeni crtić da me u sekundi prebaci u dane kad sam iz parkića žurila doma da ga ne propustim, a poneka dječja pjesmica me lansira opet na vesele dječje rođendane... Pa si razmišljam u kojem to trenutku odrastanja zaboravimo na riječi pjesmica, na iskreno i glasno smijanje, te na sretne završetke u bajkama? Kada to postajemo službeno ozbiljni i odrasli?
Dok god mogu, poticati ću razigranost i veselje kod moje Lori, kako raste - sve se više zabavljamo, sve više prati i sudjeluje u igri, listamo i čitamo slikovnice, valjamo se po podu, zajedno vježbamo i čak (ako nije hladno) šećemo po kiši gdje se trudim pogoditi svaku lokvu sa kolicima. Ona i ja svaki dan putujemo u svoju Nigdjezemsku gdje sam ja Petar Pan, a ona moja Zvončica. A Tata, on ima ulogu našeg kralja i zadužen je za nasmijavanje, pjevanje i čitanje najljepših bajki u našem malom kraljevstvu!
Sve u svemu - predivno je gledati našu curicu kako raste i kako sve više radoznalo promatra svijet! Tako malena, a već me je naučila posebnoj vrsti ljubavi, strpljenju, veselju, smijanju na glas.. Uz nju sam naučila da prašina i suđe ponekad mogu malo pričekati, a dragocjeno vrijeme s njom ništa neće vratiti i (pre)brzo prolazi!
Ovaj mjesec nam je obilježio i početak dohrane i već se sada vidi da će moja Mrvica biti prava gurmanica. Za sada ništa od ponuđenog ne odbija! Koliko-toliko smo uspjeli uvesti i rutinu iako nas još uvijek zna nešto izbaciti iz nje. Trenutno su to zubići koji nikako da probe, ali svakim danom smo bliže tome!
Lorena je postala i beba žaba, te svaki tjedan idemo na plivanje. Zahvaljujući toj predivnoj rekreaciji, zarasli su joj kukići, a pedijatrica je rekla da se super motorički razvija i da se vidi da je sportašica. Dobra strana plivanja je i ta da nas dodatno povezuje, obzirom da smo zajedno u vodi i na taj način se uči nasloniti na mene (i tatu) te izgrađuje povjerenje prema nama. U svakom slučaju, tko ima tu mogućnost, neka svakako proba zaplivati sa svojim djetetom jer sigurno neće požaliti.
Svaki dan zaspem uvjerena da je volim najviše što mogu, a već ujutro shvatim da je volim mrvu više nego jučer! Naravno, imamo i težih dana, kada je umorna i neispavana, nervozna i zahtjevna, ali sva sreća, njih je sve manje, a sve više brojimo ove vesele, ispunjene smijehom i igranjem.
U nagradnom natječaju portala Klokanica i Poliklinike GinOps Maja je osvojila najbolji tretman za sebe i svoje nerođeno dijete: vođenje trudnoće u Poliklinici GinOps pod stručnim vodstvom prof.dr.sc. Škrablin. Maja je vodila dnevnik kroz cijelu trudnoću te ga sada vodi kroz majčinstvo.