Već neko vrijeme razmišljam o ovoj temi i polako kreiram svoje iskreno mišljenje. Ponukana nedavnom ispoviješću majke djeteta sa teškoćama u razvoju, kojoj se osobno divim, shvaćam da je vrijeme da iznesem svoj stav na temu tko su te žene, majke, kraljice odnosno lavice.

Majka sam predškolarca urednog razvoja i trogodišnjakinje s teškoćama u razvoju, zbog kromosoma viška, svakodnevno živim i gledam dvije krajnosti odrastanja i svoje „žongliranje“ među njima. Danas je jako teško i izazovno biti dobar roditelj, pa čak i u „idealnim“ uvjetima. Očekivanja su sve veća kako za djecu tako i za roditelje. Imidž, prestiž, nadmetanje, ispunjavanje vlastitih neostvarenih snova i ambicija kroz dijete, svakodnevni stres, frustracije... Sve su to stvari koje nas roditelje pritišću, a mi uzročno-posljedično pritišćemo svoju djecu. 

Mama Petra 'Moj sin nije bolestan, on je zdravo dijete sa sindromom Down'

Ne, nije preuveličavanje, naša uloga je časna

Zastanite na trenutak i pokušajte zamisliti uz sve to i borbu za zdravlje djeteta, za prihvaćenost, za osnovna ljudska prava, borbu protiv straha od neizvjesne budućnosti... Mogla bih još mnogo toga dodati, ali i ovo je dovoljno da shvatite kolika je to borba za jednu majku djeteta sa teškoćama u razvoju.

Pri tom nam se nameću logična pitanja: Kako jedna mama sve to može izdržati? Što nas to pokreće i daje nam snagu? Jesmo li mi mame koje vodi neizmjerna, iskrena i nevina ljubav prema djetetu? Dobijemo li nadnaravnu moć kada nam se rodi dijete s teškoćama? Jesmo li samo „prosječne“ žene koje se trude da budu najbolja moguća verzija sebe? Je li nam dozvoljeno da ponekad budemo slabe, tužne i uplašene? Osjećamo li se ponekad izolirane od svijeta? Smijemo li si dopustiti  bol, jesmo li usamljene? Odgovor je da smo mi majke djece s poteškoćama u razvoju „Supermame“ ili ti Crème de la crème našeg društva. Ne, nije preuveličavanje, naša uloga je časna.

Ines Lahorka Kovačić 'Kako sam svog sina izvukla iz autizma'

Mi jesmo jake, DA, imamo nadnaravne moći koje crpimo iz bezuvjetne ljubavi naše djece. Mi smo hrabre, neustrašive, uporne i borbene. Nezaustavljiva sila. Priznajmo to i prigrlimo kao takvo, jer mi smo žene, majke, kraljice, lavice. Svoju titulu nosimo ponosno sve do zadnjeg daha jer nas naša djeca tako vide i to im dugujemo.

Vrijeme je da i mi pogledamo sebe. Tko smo mi? Jesmo li mi samo „tipične“ mame naše ne baš posve „tipične djece“ ? Ja znam što vidim kad pogledam u svoje ogledalo. Voljela bih da sve vidimo isto. Ne zaboravimo da nas čekaju i naši neostvareni snovi. Nikada nemojte odustati, svoje snove malo preoblikujte i čekajte pravi trenutak, koji će doći.

Živimo za svoju djecu i njihovo bolje sutra, borimo se svakodnevno uz njih i za njih i pomozimo im da ostvare svoj puni potencijal. Neka nam zvijezda vodilja bude njihova ljubav, a nagrada za trud njihovo bolje sutra.

mjesec svjesnosti o autizmu Dirljive poruke koje roditelji djece s autizmom žele da znaš