Jesi li “pas” ili “mačka” roditelj? Evo zašto je to važno
Razmisli kako bi se ponašala prema trogodišnjem djetetu. A sad razmisli kako bi pristupila trinaestogodišnjaku. Prilično različito, zar ne?
Djeca se stalno mijenjaju i mi s njima. Roditeljstvo je zapravo neprestana prilagodba: učiš, mijenjaš pristup, ponekad si zaštitnik, ponekad promatrač. I dok pokušavaš pronaći pravi balans između “biti tu” i “pustiti”, možda bi te mogla inspirirati tvoja mačka ili pas!
Što je “mačka vs. pas” roditeljstvo?
Ovu simpatičnu teoriju popularizirala je dr. Aliza Pressman, razvojna psihologinja i autorica podcasta Raising Good Humans. Objasnila ju je u gostovanju kod Jaya Shettyja, gdje je rekla da roditelji mogu učiti od ponašanja svojih ljubimaca, ovisno o dobi djeteta, prenosi Parents.
Kad su djeca mala – budi pas.
„S mlađom djecom želiš biti kao pas, mašeš repom, uvijek si tu, puna energije i entuzijazma“, kaže dr. Pressman. Dakle, prisutna, podržavajuća, nježna i uključena onako kako maleno dijete i treba.
Kako dijete raste – postani mačka.
„Uvijek si u blizini, ali se ne namećeš. Ako im trebaš, znaju gdje si“, objašnjava. Ideja je da im daš prostor da sami dođu k tebi i da ih ne “zaskočiš” čim pokažu interes.
Takav pristup starijoj djeci (pa čak i odrasloj djeci) daje osjećaj slobode i sigurnosti u isto vrijeme. Kad ti se otvore, nemoj “skočiti” i preuzeti sve. Samo poslušaj. Time pokazuješ da možeš podnijeti njihovu istinu i da si uvijek tu bez osude.
Kako se to uklapa u poznate stilove roditeljstva?
Ova teorija ne spada točno ni u jedan od “službenih” stilova roditeljstva (autoritarni, popustljivi, autoritativni, zanemarujući), ali joj je najbliži autoritativni stil – onaj koji kombinira toplinu i jasne granice.
- “Pas roditelj” – topao, uključen, dosljedan i strukturiran.
- “Mačka roditelj” – pruža podršku, ali i prostor za neovisnost i samostalnost.
Roditeljska stručnjakinja Devon Kuntzman kaže da je ova teorija popularna jer je lako razumljiva: “Većina ljudi voli životinje, pa je usporedba s psima i mačkama vrlo intuitivna i pomaže roditeljima da lakše prepoznaju svoj stil.”
Kako to izgleda u praksi?
Pas roditeljstvo (za mlađu djecu): Prvih sedam godina dijete se u potpunosti oslanja na tebe i emocionalno i fizički. Tada je važno da si prisutna, nježna i dostupna. “Njihov najveći strah je da izgube tvoju ljubav i prihvaćanje,” kaže Kuntzman.
Mačka roditeljstvo (za tweene i tinejdžere): Kad dijete počne tražiti više prostora, došlo je vrijeme za mačka roditeljstvo. Budi topla i podržavajuća, ali daj mu priliku da samo dođe do tebe. To ne znači da se povlačiš nego da poštuješ njegovu potrebu za neovisnošću.
Psihoterapeutkinja Anat Joseph kaže: “Ova tranzicija je prirodna, od ovisnosti prema samostalnosti. Tinejdžerima je važno znati da si tu, ali da vjeruješ u njih.”
Naravno, ovaj pristup ne funkcionira uvijek. Ako primijetiš da se tvoje dijete povlači u sebe, ima problema s vršnjacima, tjeskobno je ili mu se događa nešto teško – tada trebaš preuzeti aktivniju ulogu. Provjeravaj češće kako je, pokreni razgovor i ne boj se biti uporna, čak i ako ti dijete daje do znanja da ga “živciraš”.
“U želji da im damo prostor, lako se može dogoditi da se previše povučemo,” upozorava Joseph. “Mačka roditelj i dalje komunicira samo to radi s poštovanjem i toplinom.”
Kuntzman dodaje: “Naša je uloga znati u kojoj su razvojnoj fazi, što im treba i kako im prići. I kad te odbijaju, i kad ih sramotiš još uvijek žele znati da si tu.”
Ne moraš birati između psa i mačke. Većina nas prirodno mijenja stil ovisno o situaciji, djetetovom karakteru i dobi.
Najvažnije je da: ostaneš prisutna, daješ ljubav i kad si blizu i kad si u pozadini, i da znaš kad trebaš pustiti, a kad zagrliti.