Krechelle Carter ponosna je mama šestero mališana mlađih od šest godina, a na svom blogu nedavno se osvrnula na temu osuđivanja okoline o broju djece i općenito o važnosti, odnosno nevažnosti mišljenja drugih ljudi.

Mama šestero djece: 'Svi imaju istog tatu, hvala što pitate'

'Možda i jesam gotova. Ali, to će biti MOJA ODLUKA'

Jesam li gotova s rađanjem djece? Ne znam... Ali, ono što znam je da će ta odluka biti isključivo na meni i mom suprugu. Mislila sam da će sa šestero male djece taj osjećaj proći. Ta potreba za držanjem malenog bića u naručju, dojenje, sve one nove i uzbudljive stvari isponova. Možda i jesam gotova. Ali, to će biti MOJA ODLUKA.

A, vi možete koliko god hoćete komentirati nešto u stilu 'prenapučenosti' populacije. Kao da će jedno moje dodatno dijete koje želim odgojiti ispravno i u koje želim uložiti vrijeme - toliko promijeniti stvari vezano za prenapučenost populacije. Dajte, molim vas...

Kolumna: Marijana Mikulić Treća beba pa opet dečko? Zašto je bitno što selo misli?

A, onaj komentar: 'Sigurno imaju toliko djece zbog dječjeg doplatka'. Ako znate jednu jedinu stvar oko odgoja šestero djece uz četiri posla koja imamo - to je da od sljedeće godine nećemo dobiti ništa. Uz to, ako mislite da je odgoj djece stvar novaca, ne znate ništa. Ali, naravno, novac je dobrodošao, zato i radimo prokleto puno. 

Ali, znate što me brine? Koliko mi je još uvijek stalo što drugi ljudi misle. Naravno, stalo mi je misli li moj liječnik da je sigurno. I stalo mi je kako se moj suprug osjeća. Kako će ta odluka utjecati na našu obitelj, našu djecu. Na naše prekrasne bake i djedove. A, ja...ja dajem moć masama. Nepoznatim ljudima. Razmišljam o tome što će pratitelji na mom blogu misliti? Što će naši poznanici misliti? Što će drugi liječnici i primalje misliti?

'loše mame' 'Gdje god se okrenete - neka mama osuđuje vaše odluke'

'Počela sam razmišljati o svim ženama koje imaju dvoje, troje ili sedmero djece, a koje se nisu zauzele za sebe'

A, onda sam prestala razmišljati o tome. I počela razmišljati o svim ženama koje se osjećaju kao da nije samo njihov izbor misliti o tome. Razmišljala sam o svim ženama koje imaju dvoje, troje ili sedmero djece. Koje se nisu zauzele same za sebe. Koje su mislile da je tuđe mišljenje važno, da je određen broj važan.

Poželjela sam im reći da postoji izbor. Da imaju pravo pitati pitanja, tražiti odgovore. Od medicinskih stručnjaka, od obitelji, od prijatelja. Poželjela sam im reći da ih ja ne osuđujem. I da sam završila s osuđivanjem same sebe. 

Jednom mi je netko rekao: "Nikad nećeš požaliti djecu koju imaš." Istina. I imat ću onoliko djece koliko želim...odnosno, koliko ih suprug i ja zajedno želimo. 

veličina obitelji Idealan broj: Kako smo shvatili da ne želimo više djece?