Gubitak mame s četiri godine potaknuo me na pisanje o svojoj trudnoći i majčinstvu
Kako ste došli do ideje za pisanje knjige o majčinstvu?
- Pisanje knjige je počelo ubrzo nakon što sam rodila Fransin. U početku bilo, kako neki nazivaju terapijsko pisanje iliti onako za sebe. Kako su se situacije u zbilji dešavale tako su nastajale natuknice, pa i rečenice koje su se pretvarale u poglavlja, a zatim dobivale oblik knjige.
Za vrijeme trudnoće i kad ste postali mama, koje teme, problemi su vas najviše mučili i zaokupljali?
- Bilo je puno izazova tijekom trudnoće, a pogotovo nakon porođaja. Manje više sam se svega toga dotaknula u knjizi. Nisam išla previše u detalje kako ne bi sebe i čitateljice previše uvukla u dramu, no, smatram da sam dala dosta realnu sliku, koju često uvidimo tek kad postanemo trudnice i mame. Sada se o svemu tome više piše. Prije 4-5 godina si neke otvorene odgovore mogao saznati od prijateljica koje su dovoljno hrabre reći što uistinu o svemu tome misle. Mnoge žene niti sada ne mogu reći javno što su sve prolazile tijekom tog procesa. Komentari koje dobivam u privatne poruke svjedoče tome.
Kakva vam je bila trudnoća i porod - pišete o tome i u knjizi?
- To su poglavlja knjige - Trudnička ambulanta, Obiteljska anamneza, Odlazak u rodilište, Porođaj, Nulti dan itd.
Knjigu ste pisali iz vlastitog iskustva, ali ste puno razgovarali i s drugim majkama. Što najviše muči žene kad prvi put postaju mame?
Izgubili ste mamu dok ste imali četiri godine, možete li nam reći koliko je ona i vaš odnos i sjećanje na nju utjecao na ovu knjigu te vas kao majku?
- Ona me stalno poticala na pisanje. Puno puta sam tijekom procesa pisanja pomislila: "Tko sam ja da pišem o svemu tome? Žene rađaju stoljećima, čemu da ja sad iznosim detalje koji se prešućuju i zadirem u tabuu teme?" No, onda mi jednostavno nije dala odustati. Osjetila bih unutarnji poriv i neki nemir kad bih pomislila da možda ipak ne iznesem svoju priču.
Kako je i sama bila u postporođajnoj depresiji, hospitalizirana 11 dana nakon mog rođenja i u konačnici nakon četiri nepune godine umrla, nije imala priliku sama ispričati svoju priču.
Stoga je priča ispričana kroz mene, jer u 21. stoljeću definitivno ne bi trebale postojati tabu teme bilo da je u pitanju postporođajna depresija ili "međunožje" koje nije dobro zašiveno.
Koliko godina ima vaše dijete i s koliko godina ste rodili?
- Fransin (kako je navedena u knjizi, iako joj to nije pravo ime, no želim da tako i ostane) za par dana puni četiri godine. Rodila sam je četiri dana prije 29. rođendana.
Kako volite provoditi vrijeme sa svojim djetetom?
- Obožavam je voziti na biciklu, kad idemo kud nam se hoće. Od Maksimira do Bundeka i dalje. Volim kad se upoznajemo kao osobe, ne samo kao majka i dijete. S obzirom da sad ima i prijatelje (prve tri godine sam ja manje više bila alfa i omega u njezinu životu, jer nije išla u vrtić), volim je promatrati u interakciji sa drugom djecom.
Kako je roditeljstvo utjecalo na vaš život i na vaš odnos s partnerom?
- Moj odnos prema samoj sebi se uvelike promijenio. Na bolje. Najbolje. Ne znam bi li me išta moglo tako izbaciti iz cipela kao Fransinin dolazak. Nakon početnog teškog razdoblja uspjela sam doprijeti do sebe i svoje "Biti/Srži". Nisam se nikad ovako dobro osjećala u svojoj koži. Naravno da je sve to utjecalo i na moj odnos s partnerom.
Koja vam je bila najteža situacija od kad ste postali roditelj?
- Imati zdravo samopouzdanje, tj. imati kvalitetan odnos sama sa sobom. U početnom periodu sam konstantno gušila samu sebe mislima kako nisam dovoljno dobra mama, žena i osoba.
Koje su vam najvažnije stvari u odnosu i odgoju vašeg djeteta?
- Biti joj podrška da živi ono što uistinu jeste, a ne ono što se zahtijeva i očekuje od nje.
Više o knjizi potražite na Facebook stranici 'Majka u meni'.