Fotografije nisu jedino što ne bismo trebali objavljivati na društvenim mrežama o djeci - i drugi detalji su štetni
Treba li uopće još nekom istaknuti da nije poželjno niti dobro, a ponajmanje sigurno objavljivati fotografije svoje djece na društvenim mrežama? Ne treba, jer svi to, sigurni smo, znamo. Pitanje je samo hoće li roditelj ili skrbnik poslušati ovakav savjet ili će ići po svome, pa smatrati da objavljivanje fotografija nije veliki problem.
No jesu li samo fotografije problem? Stručnjaci kažu da je problem puno širi, te da moramo paziti i na ostale detalje koje objavljujemo – odnosno ne objavljujemo. Na australskom portalu ABC.net pitali su Joanne Orlando, istraživačicu digitalne dobrobiti na Sveučilištu Western Sydney, o ovoj temi, a ona je rekla da roditelji definitivno postaju pažljiviji u pogledu onoga što objavljuju i koliko često.
Dr. Orlando kaže da često "najopasniji mogu biti podijeljeni mali detalji". Ponekad su to detalji na fotografiji, neki natpis ili komentari prijatelja i obitelji koji mogu puno otkriti o djetetu, kaže dr. Orlando. Na primjer, fotografija sa sata plesa može uključivati natpis koji će otkriti gdje dijete pohađa satove plesa. Netko će od prijatelja možda napisati: "Volimo plesnu školu XY!" i otkriti u koju školu ide dijete.
Tu su i druge stvari, kaže dr. Orlando. Ako napišemo nešto poput "nije baš sjajna u plesu, ali mi se stalno trudimo, ona je plesačica", tako otkrivamo nešto o karakteru djeteta, dajemo naslutiti nešto što će odrediti tuđe mišljenje o tom djetetu. Ti detalji mogu stvoriti sliku identiteta, načina života i osobnosti djeteta, a to ga može pratiti kroz život kako odrasta.
Dr. Orlando kaže da umjetna inteligencija može provoditi provjere prošlosti ljudi i iskopati sadržaj koji je čak i izbrisan s platforme društvenih medija, na primjer. Djeca ne mogu dati informirani pristanak o tome što roditelji dijele o njima na internetu, kaže ona, i kasnije mogu osjećati da je to bila "narušavanje privatnosti". Odnosi se to, kaže, i na zdravstveno stanje djeteta.
"Možete razumjeti zašto ljudi to rade, ali u tim impulzivnim trenucima dijelimo ponekad stvarno intimne detalje o životima naše djece. Recimo da se ispostavi da je riječ o kroničnom zdravstvenom stanju koje dugoročno utječe na dijete, kasnije bi mogli pomisliti: 'Nisam htio da ljudi znaju to o mom životu.'"
Ako silno želimo podijeliti fotografije, sigurniji je način definitivno podijeliti ih u obiteljskom grupnom chatu. Nije isto, nije također potpuno sigurno, ali je daleko sigurnije, savjetuje Nicholas Carah, direktor Centra za digitalne kulture i društva na Sveučilištu Queensland.
"Razmislite više o tome kako upravljamo tim online krugovima? Na gotovo isti način na koji njima upravljamo u svakodnevnom životu. Postoje stvari koje bismo rekli o svojoj obitelji svojoj obitelji, ali ne i kolegama na poslu, na primjer", kaže Carah.
Niti emojiji na licima djece nisu sigurni, osim ako ih postavimo prije nego što fotografiju postavimo na društvene mreže jer platforme imaju opciju ukloniti to s fotografije koja je uređena na samoj platformi.
Na kraju svega - možda nije u potpunosti mjerodavno, ali je saasvim na mjestu – pitaj dijete za dopuštenje prije nego što nešto objaviš. Čak i ako još ne mogu sasvim razumjeti što to znači, nije sasvim bitno, ali to pomaže razviti kod njih formulaciju pristanka i poštovanja.