Mama Robot: Poželim biti luk i odapeti i jednog i drugog van iz kuće
Luk i strijela
Negdje sam pročitala da roditelji trebaju biti poput luka. A djeca poput strelica. Kad dođe vrijeme, luk će strelicu odapeti u svijet. Nevjerojatno je koliko puta, samo u jednom danu, poželim biti luk i odapeti i jednog i drugog van iz kuće.
Ovo više stvarno nema smisla, razmišljam dok slušam kako se Prvorođeni i Drugorođena svađaju i časte kojekakvim izrazima tipa „mrzim te“, „debela, debela“, „želim drugog brata“ i slično.
Uvod u ostavinsku raspravu
Prvorođeni se ponaša kao da je ministar financija. Stalno zbraja nekretnine, popisuje, kombinira tko što ima, kolika je cijena ovoga i onoga. „Što ćete ti i tata meni ostaviti u nasljeđe?“ pita me neki dan. „Pa isto ono što su meni ostavili moji roditelji - radne navike!“ odgovaram i gledam mu zabezeknuto lice. Vidim da mu nije drago, ali što će mu nekretnine kad mu s njima ne gine porez, pa mu je ova varijanta s radnim navikama puno bolja.
Kuhanje naše svakodnevno!
Čitam, tako, neki dan intervju s piscem XY koji je i savjetnik za zdravu hranu i zdrav život. Iz intervjua se može zaključiti da nam, zapravo, ne trebaju ni štednjak ni frižider. I što će nam, uopće, kuhinja u modernom domu? Odmah sam to prepričala Boljem Polovcu koji me sasjekao u korijenu s izjavom da naš dom NIJE moderan, tako da i kuhinja i štednjak ostaju.
Ali, ja se debljam! – panično sam povikala, nadajući se da će mi dati podršku oko „nekuhanja“. Ne deblja kuhano, nego gumeno! Neku večer si pojela cijelu vrećicu gumenih bombona, pokopao me Bolji Polovac.