Ako se boriš s postporođajnom depresijom, znaj da nisi sama!
Tiffany Jenkins iskreno je progovorila o svojoj borbi s postporođajnom depresijom.
“Nisam voljela svoju djecu kad je snimljena ova naša fotografija. Zapravo sam im zamjerala što postoje. Kaiden je imala 17 mjeseci, a Chloe mjesec dana, a ja nisam željela biti njihova majka. Nisam im željela mijenjati pelene, hraniti ih i većinu vremena - htjela sam ih ostaviti u krevetićima i istrčati kroz vrata, da se više nikad ne vratim. Ozbiljna sam.
Znam da dok ovo čitaju, nekima su usta otvorena od gađenja, a nekima se vjerojatno gadi ovakvo razmišljanje i misle: "Kako netko može ne voljeti vlastitu djecu?" Znam, zato sam dugo sve držala u sebi. Šutjela sam i zakopala svoje misli. Smiješila sam se za fotografije i glumila lažno divljenje kad bi se netko nadvio nad njima.
Plakala sam često, zapravo veći dio dana. Preispitivala sam zdrav razum i neprestano se vrijeđala zbog toga što sam tako užasna osoba. Vrisnula sam, sakrila se, pustila sam ih da plaču i izvukla si svu kosu. Nisam ih više željela. Nisam ih željela.
Moj muž nije znao. Mnogo ga nije bilo, radio je. Nisam mu mogla reći, požalio bi što je imao djecu sa mnom. Bila sam potpuno sama. Jednog dana zaključila sam da ih neću preuzeti iz jaslica. Htjela sam ih tamo ostaviti, pustiti ih da plaču. Nije me bilo briga. Nije me bilo briga. Pokušala sam se brinuti, ali nisam mogla.
Umjesto toga nazvala sam liječničku ordinaciju. U trenutku kad mi je odgovorio omiljena sestra, slomila sam se. Rekla sam joj da više ne želim biti mama, a ona mi je rekla da odmah dođem, i došla sam. Tada mi je liječnik govorio o postporođajnoj depresiji kao da je taj razgovor vodio tisuće puta.
Ispostavilo se da sam bila jedna od MILIJUNA žena koje su u tom trenutku doživjele te osjećaje. Nisam bila luda. Nešto nije bilo u redu s mojim mozgom. Nešto što nisam mogla sama popraviti. Moj liječnik i ja smo to zajedno popravili.
Moja djeca sada imaju 4 i 6 godina, a ja ih toliko volim i obožavam da me srce fizički zaboli kad ih se sjetim. Dala bih život za njih ne trepnuvši. Obraćanje za pomoć bio mi je najveći dar koji sam im ikad dala kao majka.
Ako vam bilo što od ovoga zvuči poznato, samo sam željela da znate - niste same. Niste ludi - i ne mora biti tako. Recite nekome. Recite nekome DANAS. Sve postaje bolje. ❤"