7 'ožiljaka' koje će ostaviti emocionalno zanemarivanje djeteta na njegovoj emocionalnoj inteligenciji
Nepotrebno je govoriti o tome da zanemarivanje djeteta nikad nije prihvatljivo i da se ne može tolerirati ni u kojem obliku. Djeca koja su zanemarena cijeli će život sa sobom nositi trajne ožiljke – uglavnom naočigled nevidljive, ali itekako bolne i teške. Te posljedice i ožiljci uz dijete će, nažalost, biti cijeloga života na neki način, i to na različitim područjima života i osobnosti.
Kad takva djeca odrastu, mogu se osjećati emocionalno otupljeno, mogu imati velikih problema s imenovanjem svojih osjećajaja, mogu se osjećati usamljeno iako su okruženi ljudima. Nekad mogu osjećati nelagodu kad netko s njima podijeli neke svoje emocije, nešto vrlo značajno. A teško je odgonetnuti točno zašto.
Razlog može biti emocionalno zanemarivanje u djetinjstvu, odnosno ono što se događa kada nas roditelji ignoriraju, previde ili umanjuju naše emocionalne potrebe dok nas odgajaju. To može oštetiti razvoj pet temeljnih vještina emocionalne inteligencije: samosvijesti, emocionalne regulacije, empatije, unutarnje motivacije i socijalnih vještina, ističu stručnjaci s portala Psychology Today.
Ako ste se borili s emocijama ili odnosima, ovo bi mogao biti razlog. Dobra vijest je da sada možete promijeniti stvari za sebe.
Evo sedam znakova da je vaše djetinjstvo možda narušilo vašu emocionalnu inteligenciju i korake koje možete poduzeti da biste započeli iscjeljivanje.
7 'ožiljaka' koje će ostaviti emocionalno zanemarivanje djeteta na njegovoj emocionalnoj inteligenciji
Nemogućnost imenovanja svojih emocija
Prepoznavanje i imenovanje emocija temelj je emocionalne inteligencije. Ako roditelji rijetko priznaju ili poštuju dječje osjećaje, dijete će kasnije možda reagirati na neki način ne znajući zašto. Teško će moći prepoznati zašto je uzrujano, jer nikad nije naučilo prepoznavati emocije.
Teškoće s reguliranjem emocija
Bez samosvijesti, regulacija emocija postaje vrlo teška. To može rezultirati promjenama raspoloženja ili emocionalnom zatvaranju. Emocionalno zanemarivanje ostavlja malo prostora za učenje kako ublažiti vlastitu nelagodu.
Teškoće s empatijom
Empatiju možda nije lako ostvariti, jer počinje osvješćivanjem vlastitih emocija. Ako se djetetovo unutarnje iskustvo ignorira u djetinjstvu, teško je uskladiti se s drugima.
Traženje odobrenja od drugih
Zdrava emocionalna motivacija proizlazi iz naših unutarnjih vrijednosti, a ne iz vanjskih pohvala. Kada emocionalne potrebe nisu zadovoljene rano u životu, previše se oslanjamo na potvrdu drugih i neprestano se pitamo jesmo li učinili dovoljno.
Duboke veze mogu se činiti neugodnima
Emocionalna inteligencija značajna je za društvene interakcije. Osoba koja nema razvijenu emocionalnu inteligenciju možda se lako snalazi u čavrljanju, ali ne riskira upuštanjem u značajne emocionalne rasprave. Zbog toga se često zatvaraju u sebe i osjećaju nelagodu.
Emocionalna bezosjećajnost
Emocionalna bezosjećajnost ili odvojenost od drugih često je mehanizam suočavanja koji se razvija kada naše emocionalne potrebe nisu zadovoljene u djetinjstvu. Takvo dijete možda se osjeća sigurnije kad se "zatvori" nego da riskira da bude povrijeđeno. No s vremenom, ova odvojenost može osobu spriječiti da osjeća radost, povezanost i emocionalno bogatstvo.
Emocionalni ispadi
Iako nije logično na prvu, potiskivanje emocija može dovesti do iznenadnih ispada emocija. S premalo vještina regulacije emocija, mali okidači mogu dovesti do eskalacije. Ti izljevi često znače sram i zbunjenost jer se mogu činiti nesrazmjernima trenutku.