Nakon prijevremenog rođenja blizanki saznala da jedna beba ima sindrom Down
Nakon više pokušaja umjetne oplodnje, vijest da nosi blizanke, veoma je obradovala Kristal koja je to odmah podijelila sa svojim suprugom. Iako je znala da je šansa za prijevremenim rođenjem velika, njen cilj bio je što duže nositi ih u sigurnosti svojega trbuha.
Svaki tjedan ona bi išla na svoje redovne kontrole, no nakon nekoliko mjeseci pomnog praćenja, jedna od djevojčica naglo je počela gubiti na kilaži, a Kristal su zbog toga poslali na hitni pregled u bolnicu. Tamo je saznala da zbog problema s pupčanom vrpcom ona dobiva manje hranjivih tvari te su se odlučili da je najbolja opcija prijevremeni porod.
Iako ju je bilo strah, njene djevojčice trebale su doći samo šest tjedana ranije, a i u prethodnim mjesecima dobila je injekcije steroida koji su trebali pomoći razvoju njihovih pluća, pa joj je to malo olakšalo cjelokupnu situaciju i umirilo ju.
Na dan poroda, Kristen je čak četiri puta dobila epiduralnu, no imala je tešku reakciju na lijekove i gotovo za vrijeme cijelog poroda osjećala se loše i povraćala je. Kako navodi, kada je malena Ariel došla na svijet, liječnici su joj odmah dali bočicu s hranom kako bi mogla nadoknadila dio hranjivih tvari koje su joj bile uskraćene unutar trbuha, no odmah su primijetili određene crte lica i druge karakteristične markere Down sindroma te su odmah poslali krvna testiranje u laboratorij.
Ariel je i službeno potvrđen Down sindrom
"Sljedeća 24 sata doživjela sam kao neugodan san", rekla je Kristal za Cafe Mom, "bila sam svjesna svoje okoline, ali još uvijek sam imala malo ostataka od povraćanja na svojoj kosi." Nakon malo odmora, Kristal su odvezli do odjela na kojoj se nalazila njena kćer Ariel. Tamo joj je suprug rekao kako su doktori potvrdili da Ariel ima Down sindrom te da ima određene probleme s glukozom te tekućinom u mozgu. Bila je priključena na cijev za hranjenje, a dijagnosticiran joj je i atrijski septumski defekt te ventrikularni septalni defekt.
"Bila sam u strahu, ali medicinska sestra iz bolnice odmah nam je rekla kako poznaje ženu koja je uključena u pomaganje ljudima s Downovim sindromom te nas je odmah povezala s njom", rekla je Kristal.
"Fizikalna terapija, kardiologija, endokrinologija i ostale stvari postale su naša svakodnevica, a Ariel se samo smiješila. Htjela sam da se osjeća snažnom i sigurnom", rekla je Kristal. Tijekom pandemije koronavirusa, terapija uživo postala je terapija putem telepatije, no djevojčice su nastavile snažno rasti.
Jedna od njoj najvažnijih i najdražih stvari je gledanje kako Ariel i Katalina odrastaju, kako se vesele jedna drugoj, kako snažno koračaju kroz stvarni život, navela je Kristal u svojem pismu i zaključila je da, iako shvaća kako je ovo vrijeme teško za sve, ona pronašla način da na situaciju gleda pozitivno u smislu da joj ona donosi više vremena s njenim djevojčicama, druženje, zabavu i zajedničko učenje.
Pismo u cjelosti možeš pročitati ovdje.