Kakica je uvijek vrlo visoko na popisu prioriteta novih roditelja – o kakici se priča, kakica se promatra, kakica se proučava, dobra kakica je dokaz zdravlja. A kakica se obično nalazi u – pelenama. I netko tu kakicu treba i (prije proučavanja) namirisati, obrisati, oprati, baciti… A nije baš da najljepše miriši, zar ne? Dodatni je problem to što, hm, nemamo svi jednako otporan želudac.

dobrodošla bebice Ovo su najčešći mitovi o odvikavanju od pelena koje slobodno možeš ignorirati

Kad postanemo roditelji, neminovno se popis naših zadataka mijenja, pa se pelene penju visoko prema vrhu. I logično je da čak iako smo gadljivi, ne možemo baš dugo ostati gadljivi. Razina gađenja (ili „dizanja želudca“) se s vremenom mijenja, a stručnjaci kažu da bi to moglo biti zato da bismo zaštitili svoje dijete i ojačali njihov imunosni sustav.

Osjećaj gađenja je vjerojatno evoluirao kao način da se izbjegnu patogeni, poput onih u izmetu ili povraćenom sadržaju, kao neka vrsta „bihevioralnog imunosnog sustava“, smatra Hannah Berg s Instituta Laureate za istraživanje mozga u Tulsi.

Edwin Dalmaijer sa Sveučilišta u Bristolu odlučio je, pak, nakon što je i sam postao otac, istražiti kako roditelji toleriraju prljave pelene.

„To je očito idealna vrsta prirodnog eksperimenta, gdje se suočavate s puno odvratnih pelena“, rekao je. „Kako to utječe na prag vaše tolerancije gađenja?"

Kako bi saznali više o ovoj temi, on i njegovi kolege angažirali su 99 roditelja i 50 osoba koje nisu roditelji, u dobi od 18 do 73 godine. Oko polovice ovih roditelja imali su bebe koje su nosile pelene, a većina ih je trebala najmanje dvije pelene dnevno.

Ovi su sudionici ispunjavali standardiziranu skalu gađenja – koja je od njih zahtijevala da ocijene razinu svoje reakcije na stvari poput žohara ili dodirivanja mrtve mačke – ali i, naravno, na sve vezano uz roditeljstvo, poput mijenjanja pelena, taman prije obroka. Osim tog, oni koji su provodili istraživanje testirali su koliko dugo sudionici mogu gledati u određenu odbojnu sliku. U ponudi su bile, na primjer, bljuvotina ili prljave pelene, ali i pas koji spava ili zdjela voća.

Na kraju ovog istraživanja došli su do otkrića da su roditelji djece koja već jedu dohranu manje gadljivi od roditelja čija su djeca još uvijek isključivo na mlijeku i onih koji nisu roditelji.

„Čini se da stalna bujica tjelesnih iscjedaka koja izvire iz njihove djece predstavlja takvo iskustvo gađenja koje dovodi do smanjene gadljivosti općenito", slikovito je rekao Dalmaijer.

Ipak, prema rezultatima pokazalo se da su se roditelji beba koje su još dojile ipak lakše gadili nego onima koji nisu roditelji. Ovo bi mogao biti nesvjestan način zaštite mlađih beba od bakterija, zaključio je Dalmaijer.

Činjenica da kasnije lakše prihvaćamo sve te „odvratne“ stvari, pokazuje da smo svjesni da možemo malo spustiti barijere i malo manje štititi djecu i njihov imunosni sustav, budući da je sad jači.

„Ovo su fascinantna otkrića koja rasvjetljavaju kako nam gađenje pomaže da se suočimo sa životnim izazovima“, rekla je Berg, koja nije sudjelovala u istraživanju. „Ti rezultati sugeriraju da se ovaj sustav gadljivosti može sam modulirati na impresivno nijansiran način kako bi zadovoljio zahtjeve roditeljstva: obavljanje često prljavog posla odgoja bebe, istovremeno čuvajući sebe i svoje dijete i pomažući svom djetetu da razvije svoje vlastitog snažnog imunološkog sustava.“

ne žuri Ovo je 6 grešaka koje roditelji rade prilikom odvikavanja djeteta od pelena