Čudesna beba rođena u 21. tjednu daje nadu za svu nedonoščad
Kada je Courtney Stensrud rodila prije tri godine u jednoj od bolnica u San Antoniju u Teksasu, jedva da je čula što joj govori neonatolog dr. Kaashif Ahmad. Njena kćerkica bila joj je u rukama, iako još uvijek povezana pupčanom vrpcom. Zašto? Zato što je imala samo 410 grama. Zato što je rođena već u 21. tjednu trudnoće. Sve to joj je dr. Ahmad objašnjavao kako bi joj do kraja prikazao koliko su ekstremne šanse da će joj kći uspjeti održati na životu.
"Iako sam ga slušala, ali u meni je nešto reklo, imaj nade. Nije mi bilo važno što je imala samo 21 tjedan. Nije me bilo briga", pričala je puno poslije Sensrud za CNN. "I dok mi je govorio, odjednom sam ga pitala: 'Hoćete li pokušati?' A on je rekao da hoće. Tri godine poslije imamo našu malu čudesnu bebu."
Malo je reći da je riječ o čudu. Nakon što su dr. Ahmad i kolege iz Metodističke dječje bolnice uspjeli održati novorođenče na životu, i nakon što su još ispratili rast djeteta kroz prva razdoblja života, u službenom glasilu Američke akademije za pedijatriju objavili su znanstveni članak, ne bez ponosa ističući da je riječ o apsolutno najranije rođenom djetetu koje je preživjelo u svijetu.
Prognoze za preživljavanje bile su na nuli
Općenito se u svijetu posvuda smatra velikim uspjehom kad se novorođenče spasi nakon 23. tjedna, još neusporedivo većim nakon 22. Pa još ako se dijete nastavi uredno razvijati u najširim okvirima tolerancije... A ovdje je bila riječ o curici koja je na svijet došla praktično na pola očekivane trudnoće, koja je na kisiku u inkubatoru morala biti narednih 18 mjeseci, kada je u terminu poroda imala samo dva i pol kilograma, koja je izbjegla svu silu izrazito očekivanih i vrlo ozbiljnih komplikacija s dišnim putevima, neuroloških problema... prognoze za preživljavanje bile su otprilike nula.
Teško je i zamisliti kako je bilo Courtney Stensrud dok je čekala da ju hitno odvedu na carski rez, a pritom nabrzinu guglala zastrašujuće podatke o nepreživljavanju nakon 21 tjedna trudnoće. Ono biće od 41 dekagrama koje je tog dana držala u naručju danas ima tri godine, a njen slučaj sada je dostupan na internetu. "Ako danas postoji neka druga žena koja u dvorani za čekanje pretražuje Google, ona sada može pronaći ovu priču i u njoj naći iskru nade", kaže ona danas.
Dr. Ahmad je, međutim, oprezan. "Jedan pozitivan ishod ne treba primjenjivati na širu populaciju. Lako je moguće da je bilo puno spašenih beba nakon 21 tjedna, ali kod kojih ishod nije bio pozitivan, te iz tog razloga o njima nismo čuli. O ovome smo napisali izvještaj jer je sve ispalo u redu, ali je moguće da je ovo samo jedinstveni slučaj i da ovo ne smijemo očekivati kod drugih beba", jasan je liječnik.
Iz bolnice otpuštena 126 dana nakon rođenja
Prema WHO diljem svijeta godišnje se prijevremeno rodi 15 milijuna djece, odnosno prije 37 tjedana gestacije. U SAD-u prije vremena se rodi oko desetina djece i broj je u porastu, što su podaci općenito primjenjivi na sav razvijeni svijet, posebno na Zapad. Dio razloga je i u ogromno napredovalom spašavanju života novorođenčadi, prije svega života majki pri porodu, no tu se otvara pitanje kada se preporučuje spašavanje života novorođenčadi. Riječ je o jednom od onih "nemogućih pitanja" koja uključuju etiku, zdravstvene troškove, razina zdravlja i duljine života na što će spašeno dijete moći računati u ovisnosti o oštećenjima koja će pretrpjeti. Stensrudinu kći dr. Ahmad i kolege iz bolnice su otpustili tek 126 dana nakon rođenja, a o svojim iskustvima su detaljno pisali u znanstvenim radovima, za korist znanosti, drugim liječnicima, čovječanstvu...
Do poroda je došlo uslijed popuštanja posteljice, začetka upale placente, pa kad su liječnici ušli u njenu sobu, spašavanje prijevremeno rođenog djeteta apsolutno nisu očekivali. "Kad je majka zamolila da učinimo sve što možemo za njenu kći, iako nije imala baš nikakvog razloga očekivati da će beba preživjeti, odlučio sam prionuti", priznao je suštinski iracionalnu, ne baš znanstvenu odluku.
Odmah su umotali bebu, čak je i to prejaka riječ za tako malo biće, osluškivali i ostali iznenađeni već i time što su čuli otkucaje srca. Uveli su joj cijev za umjetno disanje, uključili kisik i... otkucaji srca su stali ubrzavati. Boja tog žgoljavog stvorenja od 410 grama stala se mijenjati iz plave u ružičastu, beba je stala pomicati udove i polako i sama disati.
Nevjerojatno, ta curica je u dobi od dvije godine dostizala prosječne rezultate na testovima za dob od 20 mjeseci, što je njena realna dob kad se korigira onih četiri mjeseca preranog poroda. U dobi od tri godine nije bilo nikakvih cerebralnih ili vizualnih tragova objektivno užasne traume takvog poroda. Statistika je klinička i neumoljiva, sve govori. Postotak preživjele djece rođene između 22 i 24 tjedna sa 33 posto 2000. godine popeo se na 36 posto 2011. Riječ je podacima za SAD.
No, kad se govori o zdravo rođenoj djeci, onoj koja su poslije uspjela dostići razvoj u širim okvirima prosjeka, postoci su samo 16 posto 2000. godine i 20 posto 2011. godine. Sve ostalo su djeca, najvećim dijelom, koja nisu preživjela i manjim dijelom ona koja su pretrpjela ozbiljne trajne posljedice. A do ovog slučaja iz 21. tjedna, do danas nije postojao niti jedan slučaj tako ranog poroda nakon kojega je novorođenče uspjelo i preživjeti i još pritom izrasti u zdravo dijete.
Još zanimljivih priča potražite na portalu Express.hr