Zašto su djeca 'nemoguća' kraj roditelja, a 'anđeli' kraj drugih?
Čak i najpristojnija djeca mogu se ponekad pretvoriti u male vražićke, posebno kad su roditelji s njima. Doduše, osim navodno - francuske djece, koja su uvijek strpljiva, dobra i pristojna.
Dom - sigurno mjesto
"Bili su anđeli", govore nam bake i djedovi. "Ona je uvijek tako pristojna", govori odgojiteljica. "Vaš sin je jedan jako dobar dječak, miran i koncentriran na satu", govori učiteljica. Ove i slične rečenice većina roditelja čula je barem jednom u životu. Puno puta, tim roditeljima nije bilo jasno o kome točno ovi ljudi govore. Kod kuće definitivno nisu takvi anđeli, ili tako pristojni, tako mirni i koncentrirani. No, možda je to tako samo kod kuće?
Stručnjaci tvrde da je dom 'sigurno mjesto' i zbog toga se djeca osjećaju dovoljno ugodno otpustiti sve emocije, pozitivne i negativne, ali i testirati sve moguće granice.
Kolumna Kristine Fabris: 'Kako kćeri treniraju moje strpljenje'
Činjenica da je dom 'sigurno mjesto' ima zapravo puno smisla i kad su u pitanju odrasli. Primjerice, kada odrasla osoba dođe doma nakon dugog, teškog i napornog dana na poslu - svoje negativne emocije otpustit će kod kuće.
'Djeca su 800% gora kad su majke s njima u sobi'
Jedno 'lažno' istraživanje potaknulo je raspravu među roditeljima. Naime, istraživanje provedeno na Sveučilištu Washington ubrzo je postalo viralno zahvaljujući neznanstvenom nazivu: 'Djeca su 800% gora kad su majke s njima u sobi'.
"Djeca preispituju granice, imaju ispade bijesa i puno su gora u društvu roditelja jer se osjećaju sigurno s njima", objašnjava dječja psihologinja Crystal Lee, koja ima više od 15 godina iskustva rada s djecom i njihovim roditeljima. "Razmislite o svom ponašanju. Vjerojatno se i sami ponašate drugačije i formalnije u društvu stranaca jer niste sigurni kako će reagirati. Ali, u društvu obitelji i prijatelja - u potpunosti ste svoji jer se osjećate sigurno i voljeno, čak i kada imate loš dan. Vaša djeca ponašaju se jednako!"
S druge strane, pedijatar Steve Silvestro naglašava još neke mogućnosti kad je u pitanju razlika dječjeg ponašanja u društvu roditelja i u društvu drugih ljudi:
- Traženje pažnje: "Djeca uvijek pokazuju ekstremnije ponašanje kada pokušavaju nešto dobiti od nas. Djeca nas vole i žude za našom pažnjom, a čak je i negativna pažnja bolja od nikakve pažnje."
- Nedostatak dosljednosti: "Zanimljiviji razlog je da su roditelji više nedosljedni u svojim reakcijama nego druge odrasle osobe u životu djece." Primjerice, odgojitelji i učitelji moraju brinuti o velikom broju djece istovremeno pa se, kako bi 'opstali' - čvrsto drže pravila i rutina te omogućuju manje slobode nego roditelji kada je u pitanju loše ponašanje.
A, što se tiče onih '800 %', psihologinja Claudia Luiz savjetuje roditeljima da povremeno prihvate loše ponašanje. "Kada djeca dopuste sami sebi loše ponašanje, također si dopuštaju biti ranjivi, a to je nešto što trebamo prigrliti jer potiče bliskost, sigurnost i snagu", govori psihologinja.