Kad roditelj uhvati dječaka kako se igra sa svojim ušima, zapitat će se ima li dječak možda infekciju ili upalu uha. Ali kad ga uhvati u igri s penisom, pojavit će se osjećaji brige, tjeskobe, krivnje, sramote, pitanja i žaljenja - čak i ako vjeruje da je to normalno ponašanje.

Kolumna Kako sam reagirala kad sam uhvatila kćer u igri mame i tate?

Bebe će često povlačiti svoje genitalije na isti način na koji povlače nožne prstiće ili uši. Djeca jasličke dobi već prepoznaju da su genitalije nešto "posebno" i da se zanimljivije igrati s njima nego s prstićima. Za neku djecu, igranje s genitalijama postaje utješno ponašanje koje se ne razlikuje puno od sisanja palca. Samo za nekolicinu će ovo postati dugotrajna navika koja će ih odvlačiti igre i obaveza. 

Djeca istražuju nove dijelove tijela

Ako malo razmislite, vidjet ćete da ima smisla da djeca žele istraživati svoje tijelo. Kad krene odvikavanje od pelena, vrlo je vjerojatno da će djecu početi zanimati dijelovi tijela koji su do tad bili sakriveni u peleni. Ovakvo istraživanje stvara ugodu. To se obično naziva dječja masturbacija, ali ta riječ navodi na pogrešan zaključak. Djeca to rade zbog osjećaja ugode i nema seksualnih konotacija.

razvoj djeteta Sram zbog golotinje javlja se nakon pete godine

"Kad djeca masturbiraju, većina roditelja to iščitava krivo. Oni otkrivaju užitak. Za njih je taj užitak isti kao i sisanje za dojenče, a diranje dijelova tijela proizvodi ugodu. Odrasli su tu da kanaliziraju to ponašanje i usmjere ih da se tako ponašaju kad su sami. Samozadovoljavanje je čin koji radi svako za sebe i druga djeca ne moraju svjedočiti tome. Ako i vide, neće ništa biti, ali ne moraju gledati – tome ih moramo uči", objašnjava psihologinja i seksualna terapeutkinja Tanja Jurin.

Kako reagirati na skidanje i pokazivanje genitalija?

Ima puno primjera i kad djeca pokazuju genitalije u javnosti, skidaju se u dućanu, pokazuju jedni drugima što se nalazi ispod hlača. Zašto do toga dolazi? Jednostavno, djeca se vole skidati. Ne srame se svog tijela i potpuno im je svejedno vidi li im se ruka ili 'piša'. "Kod djece se sram od pokazivanja tijela tek krene razvijati sa šest, sedam godina. To je njihovo tijelo i osjećaju se dobro sa svim dijelovima. Kad uđu u egzibicionističku fazu, žele istraživati i pokazivati, žele i vidjeti što drugi imaju. Zanima ih razlika između djevojčica i dječaka. I u svojoj obitelji vide razlike i tu kreće identifikacija s određenim spolom", pojašnjava psihologinja.

Djeca nemaju sram, već roditelji djetetu kroz socijalne norme nametnu taj osjećaj. Skidanje i pokazivanje genitalija bi trebalo popratiti kao normalno i reagirati kao na igru, jer u toj dobi nema seksualnih konotacija. "Puno puta se čuju roditelji koji nepravilno postupe. Kad se djeca igraju s genitalijama, oni govore: 'Fuj, pusti to!' To je krivi pristup. Takvu igru treba ignorirati, osim u neprimjerenim situacijama, kao na primjer kad se dijete želi skinuti golo u kinu. Roditelji bi više trebali brinuti hoće li se dijete prehladiti, a neće hoće li šokirati druge", savjet je Tanje Jurin. O primjerenosti situacije odlučuje roditelj, a ne okolina ili socijalne norme vođene sramom.