Trebaju li dječji crtići prikazivati realističan obiteljski život? Roditelji sve češće kažu – da!
S ekrana danas djecu vreba sve i svašta. Ne mislimo tu na neke strave, čuda, bolesne stvari. Mislimo na to da sadržaj često nije prilagođen djeci i da ne želimo da naša djeca baš sve gledaju. Zato nerijetko gledamo s njima taj isti program – prema jednom istraživanju iz 2023. godine, čak 94 % roditelja redovno gleda sadržaj zajedno s djecom u dobi od 2 do 9 godina. Sadržaj koji nas izluđuje, ali činimo sve da bismo ih zaštitili na vrijeme.
No, na kraju ustanovimo da bismo ih i od ovog redovnog, „normalnog“ sadržaja trebali zaštititi. Jer to što je nešto dječje, ne znači nužno da je kvalitetno ili realistično. Novo istraživanje Moonbug Entertainmenta (tvorci CoComelona i Blippija) pokazuje da roditelji sve više primjećuju koliko dječji sadržaji ne prikazuju stvarni obiteljski život. Nema nereda. Nema suza. Nema one situacije kad se trogodišnjak baci na pod jer mu je banana „krivo servirana".
Primjeri koje roditelji najčešće spominju uključuju: besprijekorno čiste kuće, savršeno strpljive odrasle osobe i djecu koja se od tantruma oporavljaju u tri sekunde. Realnost? Kaotična jutra, miks emocija, vječno balansiranje između posla, školskih obaveza, ručka i – da, još jednog pogleda na omiljenu epizodu.
Što roditelji žele gledati s djecom?
Roditelji ne traže savršene crtiće. Dapače, žele sadržaj koji će prikazati stvarni život, sa svim svojim manama, izazovima i raznolikostima. Evo što kažu da bi voljeli više vidjeti:
- Realistične prikaze roditeljskih izazova i nesavršenosti – 43%
- Priče iz svakodnevice, a ne samo velike dramske zaplete – 43%
- Sadržaj koji djecu uči rješavanju sukoba – 39%
- Likove koji se ponašaju kao prosječno dijete – 37%
- Više različitih obiteljskih struktura – 37% (samohrani roditelji, miješane obitelji, bake i djedovi u svakodnevici itd.)
Roditelji kažu da se lakše povezuju s takvim sadržajem i, što je zanimljivo za autore i producente, 40% bi takve emisije rado gledalo opet i preporučilo ih drugima.
Zašto je to važno i djeci?
Naravno, ovdje nije riječ samo o nama. Djeca također trebaju vidjeti obitelji koje sliče njihovima. Kako ističe Common Sense Media, reprezentacija u medijima utječe na dječji osjećaj identiteta. Kad se djeca prepoznaju u pričama koje gledaju – u boji kože, jeziku, dinamici obitelji, čak i neredu u kuhinji – to ih osnažuje i pomaže im da razumiju sebe i svijet oko sebe.
Roditeljstvo nije savršeno. Dječji sadržaj ne mora biti bajka. Možda bi svi malo lakše disali da likovi u crtićima ponekad kažu: "Mama je umorna." Ili da netko zakasni u vrtić jer se tražila čarapa 15 minuta. Ako ćemo već svi zajedno gledati iste crtiće 127 puta, možda je vrijeme da ih učinimo malo stvarnijima – za nas, ali i za našu djecu.