'Stranac mi je rekao da moram prestati maziti i tješiti sina'
Jaime Primak Sullivan mama je troje djece, devetgodišnje Olivije, osmogodišnjeg Maxa i šestogodišnjeg Charlieja. Kada je u pitanju pokazivanje ljubavi i naklonosti prema svojoj djeci, naročito kada ih nešto boli ili pate, ova mama je tu za njih 100 posto, bez obzira na to tko gleda. Objavila je ovaj post na Facebooku zbog incidenta koji se nedavno dogodio na košarkaškoj utakmici, kada je njezin sin dobio udarac u lice s loptom.
Njezin instinkt proradio je u sekundi i odmah je požurila do svog sina. "On nije mogao doći do daha", napisala je. "Moje noge nisu se mogle kretati dovoljno brzo. Čim sam došla do njega, čučnula sam na jedno koljeno, rekla mu da diše i omotala svoje ruke oko njega dok je plakao u mom naručju."
"To je takav grozan osjećaj, kad ti dijete proživljava bol i tu se ništa ne može učiniti kako bi bol nestala, osim da ga držiš što čvršće", rekla je mama Jaime. No, ovaj trenutak za nju je postao još gori kad je čula glas iza sebe da govori: "Morate prestati maziti to dijete."
Da. Umjesto da je glas pitao je li dijete u redu, ili jesu li mu potrebni led ili neki papirnati ručnici, netko je zapravo imao hrabrosti optužiti ju za maženje ozlijeđenog sina.
Jaime nije htjela napraviti scenu na košarkaškoj utakmici, te je rekla kako nije prozvala tog čovjeka jer je naučila da ne mora voditi svaku bitku koja joj dolazi pred vrata. "Moj mir je previše važan...i iskreno, ljudi koji se ponašaju na ovakav način, proizvod su vlastitog odgoja. Mnogi jednostavno ne znaju bolje ", kaže ona.
Ipak, komentar tog čovjeka zaglavio se u njezinoj glavi. Odlučila je podijeliti svoje misli o tome u postu koji se ubrzo velikom brzinom počeo dijeliti.
Važno je poticati dječake da pokažu emocije
Njezino objašnjenje o tome zašto je tako važno poticati naše sinove da pokažu svoje emocije izgleda ovako: "Vjerovanje da se dječake nikada ne može povrijediti i da oni tu bol ne smiju osjećati je dugoročno štetno za njih... Vjerovanje da bilo kakvi znakovi ili geste pažnje i naklonosti nekako mogu smanjiti njihovu muškost, taj pritisak da vječno moraju biti čvrsti i snažni, prati ih u odrasli život u kojem se moraju boriti kako bi u potpunosti doživjeli široki opseg ljubavi i naklonosti."
Max je čuo suštinu komentara, ali ne dovoljno da razumije što se događa u trenutku. Ova mama pristupila je roditeljstvu kao prava profesionalka kada je kasnije tog dana razgovarala sa sinom o tome što se dogodilo na utakmici. "Te noći, kad smo izgovarali svoje molitve i ušuškali se u krevet, nisam izravno spomenula taj komentar jer mu nisam htjela dati nikakvu moć", objašnjava ona. "Ono što sam rekla bilo je: 'Max, samo da znaš, ako te nešto boli, iznutra ili izvana, uvijek možeš doći k mami. Ne zanima me imaš li 8, 15, 25 ili 50 godina.' I tada sam ga izljubila."
Poriv da plačemo kada smo tužni ili u boli, bilo fizičkoj ili psihičkoj, biološki je. Svi mi imamo mogućnost da to uradimo, pa zašto onda potičemo naše kćeri da to rade, ali ne i sinove? Dolazeći u pomoć svojoj djeci jednostavno je podsjetnik da su voljeni, a nijedan se roditelj ne bi trebao osjećati krivim za iskazivanje ljubavi prema svom djetetu, bez obzira na dob ili spol.
"Ljubav je glagol", piše mama Jaime. "To je nešto što jednostavno radite. To nije isto kao maziti ili razmaziti dijete. To je nešto što moj sin zaslužuje. Ja ću ga uvijek voljeti kada će osjećati bol i moja molitva za njega je da uvijek prima i daje ljubav i neka to bude jedan začarani krug."