Svjesan uloge materinskog jezika u razvoju komunikacijskih vještina i oblikovanju svijesti i kreativnosti, UNESCO je 1999. godine donio odluku o proglašenju 21. veljače Međunarodnim danom materinskoga jezika. Upravo ovaj međunarodni dan ima svrhu podsjećati čovječanstvo na niz moralnih i praktičnih obaveza kojima može očuvati lingvističku raznovrsnost kao jedno od najvećih bogatstava koje nam je prošlost ostavila. Nestanak bilo kojeg jezika predstavlja gubitak i osiromašenje za cjelokupni ljudski um i znanje. 

O važnosti i njegovanju materinskog jezika, razvijanju čitalačkih navika kod djece pitali smo Sanju Pilić, našu najpoznatiju spisateljicu za djecu i pjesnikinju.

Koliko je važno njegovanje materinjeg jezika i koliko na tome treba inzistirati? Na koji način ga približiti djeci? Može li se prevelikim forsiranjem i kasnije lektirama stvoriti odbojnost?

U svakom slučaju je važno njegovati materinji jezik i treba na tome inzistirati. Preveliko forsiranje nikada nije dobro, ali bez određene prisile ništa u životu ne možete naučiti. To je tako u svemu, tek kasnije kada odrastemo to i shvatimo.

Potakni razvoj svog djeteta: 10 savjeta kako čitati djeci

Ništa u početku ne ide lako, pa ni samo od sebe. Lektira možda stvara odbojnost, ali bez nje djeca ne bi pročitala ni ovoliko knjiga koje sada pročitaju. Srednjoškolci su puno vještiji u izbjegavanju lektire od osnovnoškolaca. U svakom slučaju o lektiri se može diskutirati, pogodna je za iznošenje različitih mišljenja. Djeci ju se može približiti kazališnim predstavama, filmovima, dramskim radionicama. Sve što gledaju ili slušaju netko je morao napisati. Oni često ne shvaćaju da od pisane riječi sve potječe.

istraživanje Veliki postotak hrvatskih školaraca ne provede ni minutu u danu čitajući

Mislite li da rano stjecanje čitalačkih navika širi poznavanje materinjeg jezika ili je to zamka s obzirom na razne načine i stilove pisanja (dijalekt, "govor ulice", anglizmi...)? Je li svejedno što čitamo?

Čitalačke navike stječu se u obitelji, a i učiteljice znaju poticati na čitanje, čak i više od roditelja. Nije svejedno što čitamo, dapače, treba se djeci ponuditi kvalitetno, a opet njima zanimljivo štivo. Trebamo naučiti književni jezik, iako se u kući služimo dijalektom, ubacujemo anglizme, jer jezik je živa materija. Ali treba se naučiti koristiti standardom.

Majka vam je bila poznata spisateljica Sunčana Škrinjarić. Na koji je način ona u vama usadila ljubav prema pisanju, knjigama...?

Oduvijek sam bila okružena knjigama, voljela sam čitati, a često sam s mamom razgovarala o pročitanom, pa i o pisanju. Tako da je i moje pisanje došlo samo od sebe.

Kako ste zavoljeli jezik i kada ste saznali da će to biti vaša karta za život?

Dugo to nisam znala, iako bih povremeno nešto napisala. Tek kad sam objavila petu, šestu knjigu shvatila sam da će to ipak biti moj poziv. Prije toga sam se bavila fotografijom i snimanjem crtanih filmova.

Jeste li čitali djeci, unucima?

Djeci jesam, unucima već rijetko. Nisam voljela izmišljati priče, nego baš im čitati. I meni je čitanje bilo zanimljivo, osobito ako bih posudila kakvu novu slikovnicu čiji sadržaj nisam znala.

Neka odrastanje bude dječja igra Zijah Sokolović: 'Djeca bez bajki i priča prije spavanja siromašna su djeca'

Sve više iz dana u dan, tehnologija i internet preuzimaju sve, sve je više e- knjiga. Koliko je zapravo to dobro? Jesu li e-knjige prednost ili nedostatak? Znamo, da generacije današnjih učenika velikim dijelom ne želi čitati knjige.

Osobno volim knjige i one nikada neće nestati. Volim njihov miris, izgled, sve! E – knjige su mi nezgodne jer puno teže pamtim sadržaj koji čitam na ekranu. Ali da su vrlo praktične, jesu, pogotovo na putovanjima. Na jednom mjestu možeš imati koliko hoćeš knjiga, putovati svijetom i uvijek kad poželiš imati mogućnost čitanja. Pa to je super!

Jeste li inspiraciju za vašu najpoznatiju junakinju Mašu našli u vašim unucima i djeci dok su bili mali?

Djelomično jesam, ali i u nečijoj tuđoj djeci… Sada unuka Maša ima 17 godina, Rene 19, Bartol 3,5 godine, a Marul pola godine. Kako stvari stoje ovi mlađi će mi uskoro biti inspiracija, ha, ha…

Možete li za kraj reći koje su vama top 3 knjige? Koje bi 3 knjige preporučili da roditelji pročitaju svojoj djeci?

Tri top knjige za odrasle nemam, jer to se stalno mijenja. Ali znam da me knjiga "Derviš i smrt“ Meše Selimovića davno, davno nekako pomakla iz ležišta. Odjednom sam pomislila kako moram odrasti…

A roditelji neka djeci čitaju slikovnice kojih zbilja ima dobrih, a kad djeca porastu preporučujem im Tončeka i Točkicu Ericha Kästnera, Šegrta Hlapića Ivane Brlić Mažuranić i priče Oscara Wildea. Oni su me naučili empatiji i mudrosti, a opet su u svojim djelima sačuvali duhovitost i nevinost.