Roditelji o vrtiću: Najveći nedostatak je manjak odgajatelja
Još i danas se sjećam tog dana kao da je jučer bio, kada sam svoje jednogodišnje dijete prvi put "ostavila" u jaslicama. Dok sam zatvarala vrata sobe, čula sam samo njegov plač. Čim sam zatvorila ta vrata, suze su mi samo počele teći. I tekle su pola sata bez prestanka, a u glavi su mi se samo množila pitanja: Jesam li morala to napraviti, kako će on bez mene, hoće li se ikada naviknuti. Čak sam dolazila u napast da se vratim u sobu, uzmem ga u zagrljaj i odjurimo vani i više se nikada ne vratimo... Srce mi je pucalo. Ali pribrala sam se, 'opalila sebi dva šamara' i rekla: "Sve će biti dobro, drugog izbora nemam". Popodne sam došla po njega, zatrčao se u moj zagrljaj. Pitala sam tete kako je bilo, koliko dugo je plakao? "Brzo se smirio, dobro je sve bilo", rekle su mi. Već mi je bilo lakše, pao mi je kamen sa srca.
Znaš vrtiće koji bi dobro iskoristili 50 000 kn? Napiši priču zašto baš tvoj favorit zaslužuje donaciju i pošalji prijavu putem obrasca. Vrtić s najviše glasova dobit će 25 000 kn, drugoplasirani 15 000 kn, a trećeplasirani 10 000 kn.
I tako su prolazili dani, jedan za drugim... Moj dječačić je sve manje i manje plakao i s osmjehom je odlazio u vrtić. Kako njemu, tako se i meni vratio osmijeh na lice. Sretan je on, sretna sam i ja. Kada su me pitali kako mu je, rekla bih super i nisam lagala. Da mi fali druženje s njim, naravno da fali, ali znam da je u dobrim rukama. Igra se, stvara prijateljstva, "uči", čak je i prohodao u jaslicama... Često znam, nakon dvije godine što je u jaslicama, u šali reći, sva sreća da ide u vrtić jer po nama ne bi pola toga znao (u svakoj šali ima pola istine). I da, tete odgajaju moje dijete i prezadovoljna sam kako to rade. To je moje iskustvo i srećom pozitivno je. Naravno ima tu mana, a najveća je previše djece na dvije odgajateljice, što je teško i njima i djeci.
Odlučili smo provjeriti koliko su roditelji zadovoljni vrtićima, što im nedostaje, koje zamjerke imaju i kako bi po njima trebao izgledati savršeni vrtić.
Mama Maja iz Zagreba kaže kako je jako zadovoljna vrtićem, posebno odgajateljicama za koje kaže da su stvarno dobre. Njezina dva sina pohađaju eko vrtić na Srednjacima. "Imaju veliko dvorište u kojem imaju malu meteorološku stanicu i vrt u kojem sade povrće", ispričala nam je Maja te dodala kao brinu i o zdravoj prehrani i jedu puno voća. Maja se dotaknula i problema koji ima većina vrtića, a to je nedostatak odgajateljica. "Stariji sin mi ide i u glazbenu grupu. Njih je manje, a u grupi imaju i djecu s posebnim potrebama pa su s njima tri tete za razliku od drugih grupa gdje su dvije tete na 24 djece. Mislim da je to previše djece na dvije tete, pogotovo ako se radi o mlađoj vrtićkoj gdje su još neki u pelenama".
Osim problema s manjkom odgajateljica, problem je i parking. "Neki susjedi u okolnim kućama, zgradama nemaju razumijevanja za roditelje koji parkiraju svugdje u vrijeme kada dovode i odvode djecu", kaže mama. No bez obzira ne sve, Maja je zadovoljna. "Imamo odličnu komunikaciju s odgajateljicama, preko e-maila ili Whats appa i djeca su sretna. Doma vidim da dosta rade s njima, stalno nešto pjevaju i rado odlaze u vrtić".
Mama jedne dvogodišnjakinje iz Zagreba kaže kako je najveći nedostatak manjak odgajateljica u vrtići. "Moje dijete trenutno pohađa jasličku grupu i ima divne tete koje jako dobro pokrivaju sve nedostatke vrtića. Ipak kad se zagrebe po površini, nedostataka naravno ima. Smatram da je najveći nedostatak, manjak teta u vrtiću. Dvije tete na toliki broj djece, s tim da je svaka u jednoj smjeni, to nikako nije humano prema tetama, a ni prema djeci." Mama je istaknula kako je što se tiče informatizacije vrtića kao da je vrijeme stalo. "Živimo u 21 stoljeću, informacije su dostupne na svakom koraku, društvene mreže su dio svakodnevnog života, postoji hrpa aplikacija za vrtiće, a hrvatskoj u vrtićima kao da je vrijeme stalo. Jedna web stranica koja se ažurira svake prijestupne. Razmjena informacija između roditelja I vrtića je jako, jako slaba, tu ne mislim na tete I roditelje." Savršeni vrtić bi po njoj trebao osim više od dvije tete po grupi što smatra rješenjem 80 posto problema i "bolju komunikaciju s roditeljima, brži protok informacije ta edukacije za roditelje o temama koje ih najviše zanimaju"
Tata Josip iz Zagreba smatra da vrtićima nedostaje više planskog rada s djecom, rada na njihovom napretku i konstruktivnije pripreme za školu. Kaže: "Vrtićki edukativni program je nedovoljno konstruktivan". Na pitanje što bi trebao imati savršeni vrtić, kaže: "Razvijene edukativne programe na europskoj razini koji prate djecu od jaslica do škole, kreativne zabavne programe, više posjeta u predškolskoj dobi – izleta, kazališta, muzeja, kina, motivirane tete, maksimalnu sigurnost tijekom boravka u vrtiću, raznovrsnu i kvalitetnu prehranu".
Mami Aniti kao i većini roditelja najviše smeta što je premalo teta na toliki broj djece pa im se ne mogu dovoljno posvetiti. "Idealno bi bilo da se tete mogu individualno posvetiti svakom djetetu i raditi s njima razvojne aktivnosti koje su mu potrebne", ispričala je mama. Dodala je kako bi bilo dobro da "postoji neki sustav nagrađivanja odgajateljica kako bi ih se poticalo na kvalitetniji rad s djecom. Kvaliteta ovisi ponajviše o odgajateljicama koje bi trebale biti poticane na bolji i kvalitetniji rad i trebale bi pritom biti adekvatno nagrađene". Savršeni vrtić, dodaje, "mora biti mjesto na kojem svi odgajatelji i djeca dolaze s osmjehom na licu, u kojem rade odgajateljice kojima je rad u vrtiću poziv, i koje vole rad s djecom i uživaju u tome. Mjesto gdje se individualno pristupa i bavi se svakim pojedinim djetetom. Kao što u školi postoji dopunska nastava, tako bi i u vrtiću trebalo više raditi s djecom koja u nekim razvojnim fazama zaostaju za svojim vršnjacima. Ali navedeno nije moguće ukoliko nema dovoljno odgajateljica".
Kako u Zagrebu, tako i u Splitu najveći problem je manjak odgajateljica. Ana iz Splita kaže: "Previše djece na jednog odgojitelja. Treba promijeniti standard maksimalno 5 djece na odraslog (odgojitelja), odnosno maksimalno 3 jasličara na jednog odgojitelja". Osim toga kaže: "Jasličare treba voditi van sobe i smjestiti po tom pitanju u adekvatni prostor, svaki vrtić treba imati sportski program kao obavezan dio dana, pokret je djetetu važniji nego bilo koja intelektualna aktivnost".
Na pitanje za savršeni vrtić Ana je puna ideja. "Svaka soba bi trebala biti neka svoja 'priča' (vatrogasna stanica, bolnica, trgovina, kazalište, policijska post...trebalo bi zaposliti više odgojitelja i uvijek bi trebale biti (po današnjim standardima) dvije odgajateljice u grupi. Organizirala bih suradnje s vanjskim institucijama (muzeji), zabranila bi da kazalište ulazi u vrtić, samo da vrtić ide u kazalište, uvela obavezno klavir u svaku grupu i educirala odgajatelje. Jednom mjesečno dovodila profesionalnog slikara da radi s djecom. Roditelji bi morali dolaziti na informativne sastanke jednom mjesečno. Svaki vrtić bi trebao imati povrtnjak, voćnjak o kojem bi se brinula djeca (uz pomoć) i najvažnije vanjski prostor za igru koji pripada tom objektu..siguran i osmišljen".
Dragi roditelju, mislite da se odgajatelji na poslu 'samo igraju'?
"Velika većina odgojiteljica je nekompetentna u smislu pedagoškog dijela, jako neljubazne, nekulturne, nervozne i nemaju takta s djecom, a ni s roditeljima. Trenutne tete mog djeteta su jako dobre i vrlo sam zadovoljna. Sa starijim djetetom je također bio problem što su im svake godine mijenjali tete", požalila se Maja iz Velike Gorice. Nije ni hranom zadovoljna, kaže da je izrazito loša, često se jede tjestenina i čokoladni namazi kao i pahuljice prepune šećera. "Kvalitetnu prehranu, ali zaista kvalitetnu, ne u smislu njihovog brojanja kalorija nego kvalitetne namirnice. Odgojiteljice koje osim formalnog obrazovanja imaju i nježnosti u sebi, da ne rade razliku među djecom (draža i manje draga). Kvalitetno vodstvo, a ne politički podobno", tako bi trebao izgledati savršeni vrtić po Maji.