Roditelji koji nesvjesno odgajaju razmaženu djecu često rade ovih 5 stvari
Svi smo se barem jednom našli u situaciji kada je bilo jednostavnije djetetu pustiti nego slušati još jedan ispad. Ili smo umjesto njega riješili neki problem jer smo znali da ćemo tako brže gotovo. Ponekad ćemo ga i pretjerano pohvaliti, samo zato što želimo da se osjeća dobro.
Nije to ništa neobično. Ali kada takve situacije postanu pravilo, djeca mogu početi očekivati da će uvijek dobiti ono što žele, da će netko drugi riješiti njihove probleme ili da se pravila na njih ne odnose.
Donosimo pet stvari koje roditelji često rade iz najbolje namjere, a tako mogu potaknuti razmaženost kod djece.
1. Ne drže se granica koje su postavili
Zamisli poznatu situaciju: stojite na blagajni, dijete želi slatkiš, ti kažeš da ga danas nećete kupiti, a onda počinju suze, ljutnja i bacanje po podu. Nakon nekoliko minuta popustiš jer jednostavno nemaš snage za još jednu raspravu.
To se dogodi gotovo svakom roditelju. Problem nastaje kada dijete nauči da se dovoljno upornim negodovanjem svaki roditeljski „ne” može pretvoriti u „da”.
Savjetnica za roditelje Cassie Gudmundson objašnjava da je važno ostati dosljedan, ali i ne reagirati pretjerano burno kada dijete negoduje. Savjetuje roditeljima da jasno postave granicu i, ako je potrebno, pomognu djetetu da je poštuje, prenosi Yourtango.
Istaknula je kako dijete ima pravo biti ljuto ili razočarano. Ne moramo ga odmah pokušavati oraspoložiti niti uvjeravati da nema razloga za suze. Možemo razumjeti njegove osjećaje, a ipak ostati pri svojoj odluci.
2. Pretjerano ih hvale za svaku sitnicu
Naravno da djecu treba pohvaliti. Lijepo je vidjeti koliko im znači kada primijetimo njihov trud ili uspjeh. Ali nije baš svaka obavljena zadaća, pospremljena soba ili spremljena igračka razlog za veliko slavlje.
Ako dijete za svaku svakodnevnu obvezu dobiva pretjerane pohvale, može početi očekivati posebno priznanje za stvari koje su zapravo dio njegove odgovornosti.
To ne znači da trebamo prestati govoriti djeci da smo ponosni na njih. Dovoljno je da pohvale budu iskrene i primjerene onome što su napravila.
Ponekad će jednostavno „Baš mi je drago što si sam pospremio sobu” značiti više od deset oduševljenih komplimenata.
3. Uvijek uskaču i rješavaju njihove probleme
Dijete se posvađalo s prijateljem? Odmah želimo pomoći. Ne zna kako riješiti školsku zadaću? Najradije bismo mu pokazali cijeli postupak. Nešto mu ne ide od prve? Teško nam je gledati kako se muči.
Roditeljima je prirodno željeti olakšati život svojoj djeci. No ako stalno uskačemo i sve rješavamo umjesto njih, uskraćujemo im priliku da sami pokušaju pronaći rješenje.
Kroz takve situacije djeca uče biti samostalna, donositi odluke i nositi se s problemima.
Naravno, postoje situacije u kojima je roditeljska pomoć nužna. Ali kod svakodnevnih, manjih poteškoća ponekad je bolje pitati dijete: „Što misliš, kako bismo to mogli riješiti?”
Možda neće odmah pronaći odgovor, ali važno je da dobije priliku pokušati.
4. Govore im da su bolji od druge djece
Svaki roditelj misli da je njegovo dijete posebno. I to je sasvim razumljivo. No postoji razlika između toga da djetetu kažemo koliko smo ponosni na njega i toga da ga stalno uspoređujemo s drugima.
Rečenice poput „Ti si puno pametniji od svojih prijatelja” ili „Nitko to ne radi tako dobro kao ti” možda zvuče kao kompliment, ali mogu poslati i pogrešnu poruku.
Dijete može početi vjerovati da je važnije ili vrednije od drugih te da zbog toga zaslužuje poseban tretman.
Umjesto uspoređivanja s drugom djecom, bolje je pohvaliti njegov trud, napredak i ono što je samo postiglo.
Ne mora biti najbolje u razredu, najbrže na igralištu ili najuspješnije na treningu da bismo bili ponosni na njega.
5. Uvijek ih pokušavaju zaštiti od poraza
Tko se barem jednom nije pravio da je izgubio u društvenoj igri samo kako bi razveselio dijete? Dok su mali, takve su situacije sasvim razumljive. No kako odrastaju, važno je da nauče i gubiti.
Ne mogu uvijek prvi stići na cilj, pobijediti u utakmici ili dobiti ono što žele. I koliko god nam bilo teško gledati njihovo razočaranje, upravo su to iskustva iz kojih puno uče.
O važnosti neuspjeha govorio je i Tom Brady, jedan od najuspješnijih igrača američkog nogometa. Istaknuo je da želi da njegova djeca dožive neuspjeh jer je važno naučiti kako se nositi s njime. Život, kako je objasnio, neće uvijek teći glatko.
Djeca kroz male poraze uče da razočaranje nije kraj svijeta, da se mogu ponovno potruditi i da njihova vrijednost ne ovisi o tome jesu li pobijedila.
Važno je naučiti ih misliti i na druge
Osim što trebaju naučiti prihvaćati granice i nositi se s neuspjehom, djeci je važno pokazati da nisu uvijek njihove želje i potrebe na prvom mjestu.
Autorica knjige The Me, Me, Me Epidemic, Amy McCready, savjetuje roditeljima da s djecom što češće razgovaraju o tome kako se osjećaju drugi ljudi.
Nekad je dovoljno pitati: „Kako misliš da se on sada osjeća?” ili „Kako bi tebi bilo da se to dogodilo?” Takva jednostavna pitanja pomažu djeci da počnu promatrati situacije i iz tuđe perspektive.