1. Strah od samoće, odvajanja od roditelja i stranaca

"Razvoj dječjeg straha ima svoje zakonitosti. Odrastanjem djeca razvijaju svoje sposobnosti razumijevanja i shvaćanja svijeta te u skladu s time, djeca shvate neke stvari, ali ne do kraja. U takvom 'međuprostoru' ponekad nastaju strahovi", objašnjava Sandra Matošina Barboš, psihologinja Obiteljskog centra Virovitičko-podravske županije.

Temeljna je djetetova potreba da mu odrasla osoba u koju ima povjerenja bude blizu, jer mu to daje sigurnost. Ova potreba je posebno izražena u situacijama koje su mu nepoznate, na primjer kada se pojavi neka nova osoba ili prilikom dolaska na novo mjesto.

"U prvih nekoliko godina dijete stječe osjećaj sigurnosti u svoje sposobnosti i okolinu koja ga okružuje. To čini istražujući, ali uvijek u svojoj 'sigurnoj zoni' koja se povećava kako dijete raste i razvija se. Vrlo je važno poticati istraživanje - malo po malo, korak po korak", kaže psihologinja Sandra Matošina Borbaš.

2. Strah od mraka

Strah od mraka je prilično uobičajen u predškolskoj dobi jer su u ovoj dobi djetetova mašta i kreativnost na vrhuncu. Kada dijete razmišlja, u mraku vidi jako puno stvari kojih nema, a najčešće su to čudovišta.

"Potrebno je smanjiti priče i plašenja o čudovištima na minimum i ostaviti svjetlo djetetu u sobi, kako bi se osjećalo sigurnije. Hoćete li ga ugasiti kada dijete usne ili ostaviti cijelu noć ovisi o tome budi li se dijete po noći ili ne. Ali ako mu obećate da će svjetlo biti upaljeno cijelu noć, održite svoju riječ i ostavite da svijetli", savjetuje psihologinja.

Roditelji bi trebali poticati dijete da razmišlja i zamišlja sretne misli u krevetu. "Razgovarajte o tome što ćete zabavno raditi sutra, za vikend, kome ćete ići u goste, čitajte mu mirnije priče ili dopustite da gleda mirnije crtane filmove. Kada primijetite da su se strahovi primirili pitajte ga možete li smanjiti intenzitet svjetla. Možete upaliti manju lampu, svjetlo u hodniku ili kupaoni i na taj način, opet postupno, potaknuti dijete da se uvježbava u hrabrosti", predlaže psihologinja.

3. Strah od čudovišta, maski, maskota

Iako neka djeca imaju takav karakter da vole plašenje, dok su druga djeca povučenija, temelj ovog straha je strah od nepoznatog. Najbolji način na koji ćete ih učiniti manje strašnim je upoznati ih.

"Dopustite djetetu da vas gleda kako prilazite maski, a sljedeći korak je skidanje maske s nečijeg lica i da ona ostane sa strane. Tada pustite dijete da svojim tempom priđe maski i istraži ju - ukoliko želi. Postupno, polako i strpljivo", savjetuje psihologinja. 

4. Strah od nevremena i noćnih mora

Dijete ne bira svoje snove, kao ni vi, i ne može utjecati na njih. Kako su snovi odraz doživljenog i promišljenog tijekom dana, ako možete, potrudite se staviti ugodne i mirne aktivnosti u djetetov dan.

"S tim strahovima ne možete puno 'napraviti' osim biti tu uz dijete. Strah od nevremena u osnovi ima strah od glasnih zvukova, koji je urođen, kao i strah od visine. I kod ova dva straha možete samo zagrliti svoje dijete, pričati mu nešto lijepo i ugodno od čega će se primiriti te se potruditi objasniti mu što je san i što je nevrijeme", kaže psihologinja. 

5. Strah od liječnika, zubara, WC školjke

Strah od boli je stvaran, a ako dijete već ima loša iskustva s odlaskom na WC, liječniku i zubaru, ne možete mu reći da ga neće boljeti ili da neće ništa osjetiti.

"Važno je biti iskren, probati učiniti i kahlicu i wc školjku i liječničku ili zubarsku ordinaciju što ugodnijim mjestom. Možete ponijeti neku igračku ili knjigu tako da jedna asocijacija na ta mjesta neće biti bol, nego i nešto ugodno. Osobito ako dijete ima zatvor i bolne stolice, pokažite mu da ne mora sjediti na kahlici samo kad ide na WC nego i kada gleda crtić, kako to ne bi bilo mjesto boli", rekla je psihologinja.

Isto tako, povedite dijete kod liječnika kada idete samo po uputnicu ili činite nešto što ne uključuje pregled djeteta, da ne bi jedina asocijacija na doktora bila injekcija ili pregled. 

Strah je koristan, ali ako paralizira dijete, potražite pomoć stručnjaka

Strah sam po sebi nije loš, on je koristan kao i svaka druga emocija i štiti nas u mnogim situacijama. "Nikada nemojte reći djetetu da se nema čega bojati, jer da se nema čega bojati, ne bi se bojalo. Od straha će se odučiti postupno i potrebno je jako puno strpljenja za to", savjetuje psihologinja Sandra Matošina Barboš.

Također, ako vidite da određen strah paralizira vaše dijete i ne dopušta mu normalan život i ispunjavanje svakodnevnih obaveza, potrebno je javiti se stručnjaku.