Imaš osjećaj da danima izgovaraš iste rečenice u krug – „Operi zube“, „Obuj čarape“, „Spremi igračke“ – nisi jedina. Roditeljstvo često izgleda kao da stalno ponavljamo, a djeca nas uporno ignoriraju. No, što ako postoji jednostavna rečenica koja može preokrenuti situaciju?

Vječna dilema Trebamo li disciplinirati djecu u javnosti? I kako ih prekoriti na „bezbolan“ način?

U podcastu „After Bedtime With Big Little Feelings“, stručnjakinje za dječji razvoj Deena Margolin i Kristin Gallant govorile su o toj vječnoj roditeljskoj borbi – kako natjerati djecu da zaista slušaju. Margolin je ujedno podijelila frazu koju sama koristi kod kuće i koja joj, kako kaže, „uvijek pali“.

Dječji mozak još uči kako 'slušati'

Važno je znati da slušati nešto nije isto što i čuti to nešto. Tvoje dijete može čuti rečenicu „Obuj cipele”, ali to ne znači da će odmah prestati s igrom, prebaciti fokus i poslušati.

Za to su odgovorne tzv. izvršne funkcije mozga – a one se razvijaju u prefrontalnom korteksu koji se do 3. godine razvije tek 25%, a potpuno sazrijeva tek u dvadesetima. Očekivati od četverogodišnjaka da posluša „iz prve“ isto je kao očekivati da stari mobitel radi kao najnoviji pametni telefon.

I još jedna važna stvar: djeca ne ignoriraju iz neposluha. Najčešće su:

• preopterećena (deregulacija),
• fokusirana na nešto drugo,
• ili jednostavno još nisu dovoljno neurološki razvijena.

Slušanje je vještina, a ne osobina – gradi se kroz povezanost, ponavljanje i strpljenje, ne kroz kažnjavanje.

Zašto nas to toliko izluđuje?

Kada dijete treći put ignorira našu molbu, u nama se zna javiti bijes. I to nije samo trenutna frustracija – to pokreće dublje uvjerenje poput: ne poštuje me, ne znam odgajati, nitko me ne sluša...

Takve misli aktiviraju naš vlastiti živčani sustav, posebno ako smo i sami kao djeca bili često kritizirani ili ignorirani.

Zato stručnjakinje savjetuju: prvi korak nije promjena djetetova ponašanja – već naša reakcija. Kad osjetiš da „kuhaš”, pokušaj ovo:

1. Stavi ruku na prsa.
2. Udahni.
3. Reci si: „Sigurna/sam sam. Dobar/dobra sam roditelj. Mozak mog djeteta još se razvija.”

Ova jednostavna pauza može te vratiti iz reakcije u svjesnost.

Rečenica koja (gotovo) uvijek pali

„Hajdemo to zajedno napraviti.“

Umjesto da naređuje, ova rečenica poziva na suradnju. Kad dijete ne reagira, Margolin kaže da često koristi varijacije poput:

• „Trebamo li zajedno početi?”
• „Idemo se utrkivati do cipela!”
• „Hoćeš da ti pokažem prvi korak pa ti nastaviš?”

Zašto to djeluje?

Povezanost regulira mozak, koji tako postaje spremniji za suradnju. Cilj nije savršena poslušnost, već razvoj pravih vještina: fokusa, fleksibilnosti i samostalnosti.

Još trikova koji pomažu:

1. Uđi u njihov svijet prije nego ih pozoveš u svoj.

Prije nego što kažeš „Spremi igračke”, zastani i povežite se:

„Vau, gradiš svemirski brod! Može li astronaut doći prati zube?”

2. Kratko i pozitivno.

Umjesto dugih predavanja, reci maksimalno 5 riječi:

• „Hodaj, molim te.”
• „Ruke k sebi.”
• „Obuj cipele.”

3. Vizualna pomagala.

Ako stalno ponavljaš iste stvari – nacrtaj ih.

Raspored jutarnje rutine, slikovni podsjetnici, pješčani sat ili tajmer… Vizualno je manje naporno od verbalnog i posebno pomaže djeci s razvojnim izazovima.

I zapamti: ako te dijete posluša 25% puta, a njegov mozak je razvijen 25% – sve štima. To ne znači da si neuspješan roditelj. To znači da odgajaš dijete, a ne robota.

logopetkinja otkrila Logopetkinja videom pokazala da toddleri doslovno ne razumiju značenje riječi 'ne' u rečenici