Ova mama zna spriječiti raspad sistema kad je vrijeme za prekid igre – jednostavno je!
Ako nikad niste izgovorili rečenicu „Još pet minuta i idemo!“ i to barem u određenom postotku izgovoreno vrištanjem, onda vjerojatno niste niti roditelj. Ili vaši klinci uistinu znaju slušati i poštuju svaki dogovor. Kako god bilo, svi smo naučili da ta strategija „još pet minuta“ ne pali baš kod djece i da, osim kod rijetkih iznimaka, uglavnom dolazi do raspada sistema.
No, jedna mama i stručnjakinja za roditeljstvo (parenting coach, da budemo precizniji) podijelila je na TikToku svoj savjet i recept kako izbjeći taj raspad sistema kad se mora krenuti doma s igrališta ili bilo kojeg mjesta gdje je zabavno. Iako zvuči kao potpuno banalan zaokret u načinu izgovaranja jednog te istog, na klince, tvrdi ona djeluje itekako dobro.
Naime, odrasli mozak i dječji mozak jednostavno ne funkcioniraju jednako, odnosno ne percipiraju stvari jednako. Kad kažemo „odlazimo za 5 minuta“, mi smo zapravo orijentirani na budućnost. Znamo i inače da klinci ne razmišljaju tako – oni žive u trenutku, onom što rade sad.
@drchelsey_parenting #stitch with @Luke T how to transition with more ease #drchelsey #positiveparenthood #positiveparenting #guidingcooperation #consciousparenting #gentleparenting #attunement #neurodiversechild #coregulation #parentingtips #parentcoach #moms #momsupport #family #consequences #adhdparenting ♬ More Than A Woman - SG's Paradise Edit - Bee Gees & SG Lewis
Sve u svemu, ako promijeniš ono „odlazimo za 5 minuta“ u „imaš još 5 minuta za igru“, vidjet ćeš kako su rezultati i učinak potpuno drukčiji. U tom smo se slučaju fokusirali na isto što i dijete – na igru. Oni će ostati usredotočeni na ono što već rade, a ne na ono što slijedi, pa će to lakše prihvatiti. Ono što bi moglo dodatno pomoći sprječavanju suza i ostalih traumatičnih rezultata, je da im se priključiš u igri tih posljednjih pet minuta.
Razlika u perspektivi
Kroz zajedničku igru možda lakše shvatiš da je prijelaz – s igre na odlazak kući – za djecu vrlo traumatičan u tom trenu. Pokušaj gledati stvari dječjim očima. No, to ne znači da ćete ostati duže u parku, nego ćeš to djetetu drukčije priopćiti ako imaš na umu ovo. Kad krećete doma iz parka, ti već razmišljaš što ćeš doma sve napraviti, što te čeka, dok dijete nema takve misli i ne razmišlja o pozitivnim stranama. Dijete misli: „Zašto bih išao/išla kući, kad mi je ovdje tako dobro njihati se, a tu mi je i prijatelj.“
Dakle, idući put kad vikneš „Još 5 minuta pa idemo“ – nemoj to viknuti. Predloži još 5 minuta igre, pridruži se djetetu, pa lagano krenite doma kad vidiš da je pravi trenutak.