Dok neke studije pokazuju da se optimistične osobine prenose genetski, veliku ulogu igra i okruženje u kojem odrasta. Bebe se rađaju kao optimisti u određenom smislu, jer dolaze na ovaj svijet nepristrane i nedirnute društvenim očekivanjima i utjecajem.

Životno iskustvo i veza roditelj-dijete postavljaju temelje za djetetov način razmišljanja. Na temelju ovih čimbenika, djeca formiraju način na koji komuniciraju sa sobom, drugima i svijetom. Počinju vidjeti šalicu kao napola punu ili napola praznu, a njihov unutarnji razgovor o sebi odražava njihov optimizam ili pesimizam.

Roditelji imaju važnu ulogu u svemu tome. Možemo pomoći u njegovanju ružičaste perspektive naše djece kako bi postala realistični optimisti, kritični mislioci i otporni ljudi. Sve se to postiže malim trenucima, a ne velikim gestama.

sreća je u malim stvarima Sreća je u malim stvarima: Ovih 25 sitnica djeci jako puno znače

1. Upravljaj očekivanjima

Mlađa djeci, u dobi od dvije do sedam godina teže svladavaju frustraciju i razočaranje i bore se sa svojim impulsima, stoga možeš vidjeti teške emocije i stvari koje ne idu kako ste očekivali. Budi uvjerena, to ne znači da odgajaš pesimistično dijete.

Imaj na umu da mlađa djeca, poput djece u dobi od dvije do sedam godina, teže svladavaju frustraciju i razočaranje i bore se sa svojim impulsima, tako da možeš vidjeti emocije stvari ne idu kako treba. 

2. Primijeti sklonosti svog djeteta

Ovaj korak samo zahtijeva vaše puko promatranje. Kada postanemo znatiželjni o tome kako naša djeca reagiraju na život, lakše ćemo ih upoznati.

Ovo je najveći pokazatelj sreće kod djeteta, prema istraživanju

3. Njeguj način razmišljanja o odrastanju

Jedan od načina da prihvatite način razmišljanja o rastu za djecu je usredotočiti se na njihov trud i pohvaliti ga umjesto ishoda. Kada djeca čuju odgovore koji hvale ono što su učinili, a ne koliko su marljivo radili, često osjećaju pritisak da svaki put ostvare taj uspjeh. Hvaleći trud koji je uložilo, vaše se dijete iznutra može osjećati ponosno i optimistično.

Evo nekoliko primjera: Komentiraj ono što je dijete učinilo, a bilo je uspješno: “Nastavljao si pokušavati dok nisi uspio. Sviđa mi se kako nisi odustao kad je postalo teško!” Suosjećaj s uzbuđenjem koje dijete osjeća zbog svojih postignuća: “Bravo! Puno si radila na tome! Uživala sam te gledati kako to radiš!” Ohrabri: “To je težak dio slagalice ali vjerujem u tebe!”

4. Podučavaj emocionalnu inteligenciju

Način na koji reagiramo prema svojoj djeci tijekom različitih faza sloma ima priliku izgraditi optimizam i otpornost. Zamisli svoje dijete u najuznemirenijem stanju. Evo nekoliko načina kako pomoći svojoj djeci da izgrade emocionalnu inteligenciju. Kada sjedimo sa svojom djecom u njihovoj ljutnji, frustraciji, razočaranju ili tuzi, bez pokušaja da ih požurujemo prema ugodnijem iskustvu poput sretnog ili smirenog, ona grade toleranciju na stres.

Komuniciraj s fizičkom i emocionalnom sigurnošću svojim govorom tijela i tonom, poput čučanja i govoreći: “Na sigurnom si.” Kada potvrđujemo emocije djeteta i suosjećamo s njima, ono razvija vještine emocionalne regulacije i shvaća nepostojanost osjećaja i iskustava. To može zvučati otprilike ovako: “Znam da bi voljela da je ovo drugačije. Vjerujem ti. Ovo je teško. Ovaj osjećaj neće trajati zauvijek, ali ja sam ovdje.”

Kada se naša djeca ipak smire, a mi radimo na kreativnom rješavanju problema, to nas uči razmišljanju o rastu. Djeca pamte te osjećaje koja im pomažu na putu kada se suoče s nedaćama, izazovima ili preopterećenošću. Kada djeca vide emocije kao privremene, informativne i korisne to postavlja put optimizmu.

5. Obuzdaj negativan govor o sebi

Svi mi imamo urođenu negativnu predrasudu koju su naši preci preživjeli. Ova predrasuda utječe na to kako razmišljamo, reagiramo i osjećamo. Jedan od načina da obuzdate djetetov negativan govor o sebi jest da mu postavljate pitanja koja gledaju s vedrije strane. “Koja je jedna stvar koju si danas dobro napravio u školi?” – ovo pitanje pomaže djeci da se prisjete dokaza koji proturječe negativnim uvjerenjima koja možda imaju o sebi, što s vremenom pojačava optimizam.

“Koja je jedna stvar koju možete učiniti ovaj tjedan da biste se osjećali spremniji za test iz matematike u četvrtak?” – ovo pitanje pomaže djeci da se pomaknu s fokusiranja na problem (što često može dovesti do osjećaja tjeskobe) na kreativno rješavanje problema. To gradi njihovo samopouzdanje i način razmišljanja o rastu, u konačnici povećavajući optimizam.

“Što biste rekli svom najboljem prijatelju koji vam je rekao da se tako osjeća?” – ponekad je djeci lakše smisliti suosjećajne odgovore kada se ne radi o njima. Vaše dijete može prakticirati postupanje prema sebi na isti način kao prema prijatelju, fokusirajući se na ono što radi dobro i što može poboljšati uz trud.

6. Modeliraj alate za svoju djecu

Naša djeca neprestano procjenjuju svijet, ne samo na temelju onoga što mi kažemo već i na temelju onoga što sami prakticiramo. Odvoji trenutak i razmisli o svojim razinama optimizma. Što činiš suočena s vlastitim izazovnim emocijama? Kako razgovaraš sama sa sobom? Jesu li pogreške sigurne u tvojem domu? Ponekad je teško naučiti našu djecu ono što mi sami još uvijek vježbamo.

Prava čarolija nije u savršenosti, već u ljudskosti!

Obvezno uvedi red Pedijatar podijelio tajnu odgoja sretne djece – potvrđeno je istraživanjem i jednostavno