Mama se požalila: 'Vrtić je od mojih blizanaca napravio groznu djecu'
Dijete koje je prve godine života provelo uglavnom u obitelji, bez obzira na to koliko velika i brojna obitelj bila, u nekom trenutku mora krenuti u kolektiv. Najčešće je to vrtić, a u njemu djeca koja dotad nisu bila u takvim velikim grupama djece dožive uistinu svašta. Nekad su to divne stvari, prijateljstva, nekad su to i prve svađe, nekad poneka ozljeda...
No u svakom slučaju kolektiv na djecu utječe na razne načine, pa ih tako i promijeni – nekad i previše. Jedna je mama na Redditu pitala za savjet zbog problema koji je vjerojatno puno češći nego što većina ljudi misli. Rekla je da su njezini šestogodišnji blizanci odjednom postali "grozni" otkako su krenuli u vrtić. Pitala se je li to samo normalan dio odrastanja ili se treba zabrinuti.
Budući da imaju samo šest godina, a ponašaju se kao da su "stariji", smatrala je da bi to moglo biti razlog za zabrinutost. A njezina je zabrinutost otišla možda malo predaleko, pa je ona jadikovala nad gubitkom njihove "djetinje nevinosti". Da, nekad su te muke odrastanja – što je ovdje zasigurno problem – veći problem nama roditeljima, nego djeci.
Mama blizanaca objasnila je da su krenuli u vrtić tek ove godine i da postaju sve "grozniji". Brinula se da preuzimaju loše navike druge djece. Tvrdila je da gube svoju dječju nevinost i "postaju naporni dječaci".
"Držimo ih podalje od ekrana koliko god je to moguće", napisala je. "Ne igraju videoigre ni ništa slično", rekla je mama, te priznala da nije očekivala da će tako rano ući u ovu fazu i pokazivati taj stav koji povezujemo sa starijom djecom.
Roditelji koji su odgovorili, potvrdili su da se sve mijenja kada djeca krenu u vrtić ili školu. Pokušali su uglavnom umiriti mamu, objašnjavajući da je njihovo ponašanje normalno, čak i tako rano.
„Šest godina je početak 'srednjeg djetinjstva'“, napisala je jedna komentatorica. „Malo pokazuju svoj stav, ali kada pretjeraju, doći će, maziti se i vratiti se tome da budu vaši mališani.“
Druga mama je imala drugu teoriju, ali i važnu poantu:
„Vrlo normalno, ali izbjegavala bih to postaviti tako kao da škola, druga djeca i pristup ekranima 'kvare' vaše dijete. Dio ove dobi je osamostaljivanje i odvajanje od roditelja te pronalaženje nove vršnjačke skupine. Dakle, čudan razgovor, odgovaranje itd. sve je dio toga. Mislim da čak i da ste odgajali cijeli razred djece pod staklenim zvonom, oni bi smislili vlastiti sleng i naporno ponašanje kako bi počeli nametati svoj identitet kad su odvojeni od roditelja!“
Stručnjaci ovo razdoblje nazivaju "školskom dobi", a neki kažu da je to "promjena šestogodišnjaka". Ono što je u ovom razdoblju najvažnije, kažu ti isti stručnjaci, jest postavljanje granica. Kako djeca počinju stjecati nove prijatelje u školi, važno je da ih roditelji nauče da budu poštovana, preuzimaju odgovornost i slijede pravila. Ako počnu biti „grozni“, kako je mama opisala blizance, to ponašanje bi moglo zahtijevati novi pogled na sve i nove postupke.
Osim što tada kreću u školu, ispadaju im zubi, sve više tog razumiju, a mijenja se i puno tog u njihovoj psihi – postaju snažnija, vršnjaci su sve važniji...
Dakle, čak i ako nam se čini da je dijete postalo "grozno", možemo se tješiti onom svevremenskom – to je samo faza, proći će...